Programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO)

Đukanović: Kad političari gube kurs

Foto: CGO

Nivo političke komunikacije u Crnoj Gori već duže vrijeme bilježi ozbiljan pad standarda. Iako je to najvidljivije u Skupštini, problem je mnogo širi - prisutan je u javnim nastupima, medijima i na društvenim mrežama. Umjesto argumentovanog dijaloga, dominiraju lični napadi, etiketiranje i osporavanje kredibiliteta, dok podizanje tenzija postaje gotovo osnovni metod političkog djelovanja.

Piše: Programski direktor Centra za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović

Skupština bi morala biti učionica demokratije, onaj prostor u kojem se neslaganja rješavaju argumentima, a ne diskvalifikacijom sagovornika. U demokratskim društvima, političke razlike vode ka kvalitetnijim rješenjima za opšte dobro, a ne ka prizemnim ličnim obračunima. Čak i kada nema saglasnosti, mora postojati minimum odgovornosti u načinu na koji se te razlike artikulišu. U suprotnom, normalizuju se obrasci suprotni osnovnim principima političke etike i zaštite privatnosti, što samo urušava povjerenje građana i građanki u institucije, jer sugeriše da je politički proces arena ličnih i partikularnih interesa, a ne javnog dobra.

izboriCrnaGora

Izborna reforma na čekanju: Hoće li Crna Gora glasati po starim pravilima?

jakovmilatovicJermenija

Milatović stigao u Jerevan, sjutra sa evropskim liderima na Samitu Evropske političke zajednice

Indikativno je i da se loše komunikacione prakse brzo “primaju”. Više taj pristup nije rezervisan samo za aktere koji su i ranije bili skloni prizemnom i konfliktom vođenom diskursu, već ga sve češće preuzimaju i oni koji se predstavljaju kao građanski i proevropski. Time se brišu razlike u političkom ponašanju, a standardi komunikacije se snižavaju na zajednički minimum, što dodatno ubrzava eroziju političke kulture.

Posljednji paradoks smo nedavno vidjeli kroz rasprave koje se odnose na zaštitu privatnosti, uključujući i one o izmjenama Zakona o ANB-u. Dok se na normativnom nivou upozorava na rizike prekomjernog zadiranja u privatni život građana, u političkoj praksi istovremeno oni koji su to kritikovali pokušavaju uspostaviti obrasce koji počivaju na istom principu – iznošenju ličnih podataka, insinuacijama i javnoj diskreditaciji. Taj raskorak između onoga što se zagovara i onoga što se praktikuje ne samo da slabi uvjerljivost političkih aktera, već i relativizuje ljudskopravaške standarde koje bi zaista trebalo štititi.

Slična kontradikcija postoji i u odnosu prema nasilju. Iako se ono javno osuđuje, politička komunikacija često afirmiše agresivne obrasce ponašanja. Kao vidljiv društveni model, političke strukture time direktno i doprinose širenju takvih obrazaca.

Pad kvaliteta političke komunikacije nije izolovan problem politike, već ogledalo šireg društvenog stanja. Kada se konfliktan, lični i agresivan način komunikacije normalizuje u politici, on se neminovno preliva i na društvo. Slabi se kapacitet za dijalog, kompromis i racionalno odlučivanje, dok jačaju podjele i nepovjerenje.

Društvo koje prihvati ovakav model komunikacije postepeno gubi temelje demokratskog života. Zato obnova političke kulture – zasnovane na argumentima, odgovornosti i međusobnom poštovanju – nije pitanje izbora, već preduslov stabilnog i funkcionalnog demokratskog sistema. Jer bez kulture dijaloga, demokratija ne slabi postepeno, ona se prazni iznutra.

Komentarišite ovu temu

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Sport

Iskra se učvrstila na 3. mjestu, minimalci Rudara i Lovćena

Sport

03.05.2026.

Gol i asistencija Hakšabanovića protiv šampiona

Surova dominacija: Siner za manje od sat vremena „počistio“ Zvereva i ispisao istoriju tenisa

Aleks Ferguson preventivno primljen u bolnicu

Miloš Spaić drugoplasirani na mitingu u Češkoj