Foto: gradski.me

Sebastijan Bajra, učenik Građevinske škole u Podgorici, primjer je da i Romi imaju skrivene talente koje mogu živjeti bez predrasuda i diskriminacije. O tome svjedoče njegove slike i crteži koje planira da, 15. marta, pretvori u izložbu. Osjeća podršku profesora, odjeljenja i porodice koji ga motivišu da ne odustane od likovne umjetnosti. Svojim talentom želi da ispriča i koliko lijepih običaja ima romska kultura, o kojima se može govoriti danima i noćima. Poput Pabla Pikasa, želi da pokaže da su Romi nadareni slikari.

“Ja sam Sebastijan Bajra, imam 18 godina, idem u Građevinsku školu, smjer tehničar za dekorisanje i aranžiranje prostora. Bavim se crtanjem i slikanjem portreta. U aktivizmu sam već četiri godine. Radim na promociji romske zajednice i prikazivanju naše kulture o kojoj niko ne zna i ne priča”, kaže Bajra.

Sjeća se šeste godine i trenutka kada je nacrtao prve linije. Sada voli da slika akrilnim bojama, sjenkama i olovkama. Crta, kaže, svakodnevno, jer se kroz slikanje oslobađa i zaboravlje loše – diskriminaciju i zaboravljenost sa kojom se naročito suočava romska zajednica.

“To je počelo sve od želje sestre kad je imala neko takmičenje. crtala je suncokret. Meni je bilo zanimljivo kako olovka crta i tako sam odlučio preko prozora, znate ono kad se naslikava. Tako sam počeo, dan-noć uzeo joj sveske, škrabao.. I tako je počelo. Budila se želja za crtanjem”, kaže Bajra

Prvi je u svojoj porodici koji počinje da slika. Pamti nastavnicu likovne kulture koja ga je ohrabrila kada je, u šestom razredu osnovne škole, naslikao prvi značajniji rad – portret. Bajru je talenat odveo i do Srednje likovne škole na Cetinju. Međutim, zbog nemogućnosti putovanja, upisuje Građevinsku školu nakon koje, kako poručuje, planira studije na Likovnoj akademiji.

“Čak i da ne upišem likovnu akademiju, to će mi biti sigurno neki privatni posao. baviću se time sigurno, zato što sam ipak jedini Rom, poslije Pabla Pikasa, koji želi da prikaže Rome kao da su talentovani. Ugledam na njega, meni su njegovi radovi oduševljenje, čak ne mogu nikako kao on ni da nacrtam, ni da naslikam. Ovo mi je, valjda, dar od boga koji je htio kod mene da bude. nema nikog talentovanog kod mene, osim ja koji budim tu neku želju za crtanjem”, zaključio je Bajra .
Bajra svoj talenat živi skromno. Svjestan da je tek na početku, predano crta, uči i mašta o prvoj izložbi. Na tom putu, kaže, osjeća podršku i prihvatanje profesora i društva.