Na pitanje da li je Crna Gora sekularna država, Aleksić navodi da crkva ni na jednu Vladu nema uticaja i da se „crkva išta pita, vjerovatno bi davno bila uvedena vjeronauka u školama“. Ističe da antireligiozni faktori u Crnoj Gori nameću lažnu dilemu da li treba graditi crkve ili bolnice.
On navodi da su se od 1945. do 2020. godine određene struje borile protiv svakog pogleda na svijet koji podrazumijeva neku duhovnu komponentu.
„Još 1945. godine je uspostavljena vlast i ideologija koja je sprovodila sistematsku ideološku indoktrinaciju preko obrazovnog sistema, medija, kulturnih ustanova, umjetničkog stvaralaštva, kao i na sve druge načine. Zbog toga smo danas došli do toga da se govori treba li podizati crkve ili bolnice. Nameće se lažna dilema – da je Crna Gora klerikalna, jer nije zabranila djelovanje crkava i vjerskih zajednica. Oni koji to govore su ljudi koji ne mogu da se pomire sa činjenicom da je komunizam i titoizam propao“, istakao je Aleksić.
To su, kako kaže, ljudi koji dolaze iz bivšeg saveza komunista Jugoslavije, odnosno Crne Gore, koji je 1991. godine samo promijenio naziv u Demokratska partija socijalista i nastavili praksu svoje matične partije. Podsjeća da se, kako kaže, bivši šef režima Milo Đukanović, kao funkcioner Saveza komunista Crne Gore, pa onda potpredsjednik DPS-a, te 1991. godine govorio da Crna Gora treba da bude jedino ostrvo komunizma u Evropi.
„Zalagao se da ostane komunizam, totalitarizam, da se ne uvede višepartijski sistem i da nema slobodnih izbora. Iz te partije sada dolaze takve kvalifikacije i da je Crna Gora klerikalna i da je uspostavljena pravoslavna džamahirija, jer nije uništena vjera. Oni danas ne mogu da se pomire sa činjenicom da je Crna Gora danas vjerovatno najreligioznije društvo u Evropi i da imamo skoro 92 odsto vjernika“, kazao je Aleksić.
Smatra da sada imamo normalniji odnos prema crkvama i vjerskim zajednicama, kao i da se i dalje ne izdvaja dovoljno novca za vjerske zajednice. Ističe i da država ne favorizuje nijednu vjersku zajednicu, što pokazuju i zvanični podaci o pomoći koja se opredijelila prethodnih godina.
Aleksić je istakao da je država dužna da riješi pitanje ikone bogorodice Filermose, koja se od 1978. godine nalazi u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju, i bude vraćena crkvi i da se sjedini sa druge dvije koje se tamo nalaze – rukom Jovana Krstitelja i čestica Časnog krsta.
Navodi da je Crnoj Gori, kao veoma religioznom društvu, potrebno uvođenje vjeronauke i da bi se time smanjilo vršnjačko nasilje.
„Djecu treba edukovati, a najbolja edukacija je u okviru vjeronauke. Takođe, treba ispoštovati i ateiste. Obavezan predmet treba da bude vjeronauka ili građansko vaspitanje. Taj predmet trebalo bi da bude obavezan“, istakao je Aleksić.
„Potrebno preispitati lažne diplome“
Aleksić je pojasnio da su lažne diplome nadležnost Ministarstva prosvjete i da on nema operativnu funkciju u tom segmentu.
“Više puta sam pozivao, smatrajući neophodnim, da se preispitaju diplome svih zaposlenih u obrazovnom sistemu u periodu od 1998. do 2020. godine. U to vrijeme vladavine DPS-a i njihovih satelita sam Bog zna koliko je u Crnu Goru stiglo što falsifikovanih, što kupljenih diploma. Bilo je slučajeva gdje je za neke direktore dokazano da imaju falisikovane diplome. Imali smo slučaj direktorice škole u Budvi koja se predstavljala da je diplomirala na državnom Univerzitetu u Novom Sadu, pa se ispostavilo da ona nije upisala nikakav fakultet u Novom Sadu. Zato je potrebno to preispitati”, naveo je Aleksić.
On je podvukao da je potrebna politička volja i da bi se to sve dalo efikasno preispitati, efikasnije nego što je dosad bio slučaj.
“Ne treba posebno dokazivati koliko je to kancerogeno u društvu, da ljudi u važnim ustanovama rade sa falsifikovanim diplomama. Smatram da te provjere treba raditi mnogo intenzivnije i efikasnije. Nadležna ministarstva treba da budu posvećenija tom problemu. Toliko hiljada lažnih diploma u maloj zemlji, u važnim oblastima kao što su obrazovanje i zdravstvo, je ogroman problem”, ocijenio je Aleksić.
Prema njegovim riječima, radi se o naslijeđenom problemu.
„U kakvim je raljama bila naša prosvjeta i naša kultura dobro stojimo“, rekao je Aleksić.
Smatra da bi direktori škola trebali da imaju ograničen mandat, da se ne bi dešavalo da neko bude na čelu obrazovne ustanove dvadeset godina, ili duže.
“Vesna Bratić je uradila nešto što je bilo prirodno i neophodno. Najjednostavnijom analizom se može pokazati kako su radili ti direktori. Možda je tu bilo stručnih i kompetenentnih, ali oni su obavljali te funkcije jer su bili partijski vojnici- aktivisti DPS-a i SDP-a. Oni to nijesu krili. Bivši ministar prosvjete Slobodan Backović je govorio da “mi stvaramo novog Crnogorca”. Novog čovjeka sa novom nacijom, vjerom i identitetom. I dalje nam udžbenici istorije izgledaju kao da su prepisani iz domoljubne poezije ili političke pamfletistike Jevrema Brkovića, a ne iz relevantne istoriografske literature. To je teško ideološko nasleđe i potrebna je odlučna aktivnost da se to demontira i da se uspostave evropske vrijednosti. Da u obrazovanju budu najbolji, stručni i kompetentni, da se zapošljavaju ljudi sa najboljim prosjekom. Bratić se našla na meti pravosuđa u kome nije sproveden veting”, zaključio je Aleksić.
