Mitrović je dostavila portalu Standard krivičnu prijavu protiv sudije Višeg suda u Podgorici Nenada Vujanovića i sudija Apelacionog suda Crne Gore Vesne Moštrokol, Predraga Tabaša i Zorice Milanović, uz tvrdnju da je presuda protiv nje donijeta uprkos očiglednim neslaganjima u ključnim finansijskim dokazima.
Mitrović u prijavi navodi da je sud znao da u toj priči nešto ne štima, ali je ipak preko toga prešao i donio presudu.
Dokumentacija je, kako se ističe, poslana poštom iz bjekstva, što cijelom slučaju daje dodatnu dimenziju, ali suština optužbi, prema njenim riječima, leži u sadržaju dostavljenih materijala.
Jedan od centralnih navoda odnosi se na izvještaje ekonomske analitičarke Ljiljane Dakić, koje Mitrović opisuje kao neformalne i nepouzdane.
Prema prijavi, ti dokumenti su bili napisani na nekoliko ručno ispisanih listova, bez potpisa, datuma i pečata.
“Sud je kao ozbiljan dokaz prihvatio nešto što više liči na internu skicu nego na validan finansijski nalaz”, navodi se u prijavi.
Dodatno, sama Dakić je, prema tvrdnjama Mitrović, izjavila da njen izvještaj nije konačan dokument, već putokaz za rad tužioca.
Posebno se ističu razlike između nalaza analitičarke i sudskog vještaka Nemanje Nikolića.
Prema navodima iz prijave, za iste finansijske stavke postoje drastično različiti iznosi – od nekoliko hiljada eura razlike do potpunog neslaganja, gdje jedan dokument navodi iznos, a drugi nulu.
“Ne radi se o sitnim odstupanjima, već o suštinski različitim brojkama koje ne mogu potvrđivati jedna drugu”, tvrdi Mitrović.
Upravo na tim razlikama zasniva tvrdnju da presuda nije donesena na pouzdanim i usklađenim dokazima, već selektivnim izborom podataka.
Mitrović dalje optužuje sud da je svjesno zanemario kontradikcije.
Kako se tvrdi, sudija je u presudi konstatovao da razlike postoje, ali ih je ocijenio kao nebitne, navodeći da su izvještaji analitičarke “potkrijepljeni” nalazom vještaka.
“To je ključ problema, dva neusaglašena dokumenta predstavljena su kao da se međusobno potvrđuju”, stoji u prijavi.
U prijavi se problematizuje i način na koji su poreske obaveze pravnih lica tretirane u presudi.
Mitrović tvrdi da su obaveze firmi praktično prenesene na fizička lica Nikolu Perovića, Izehudina Bulića, Sašu Burzana i Predraga Raičkovića, što je, prema njenim navodima, poslužilo kao osnova za njenu inkriminaciju.
Kao jedan od detalja, Mitrović izdvaja iskaz same Ljiljane Dakić.
Prema prijavi, ona je na sudu izjavila da ne zna zbog čega se njeni izvještaji razlikuju od nalaza vještaka.
“Ako autor nalaza ne zna objasniti razlike, postavlja se pitanje kako je sud mogao takve dokumente uzeti kao osnov za presudu”, navodi se.
Mitrović podsjeća i da je prvobitna presuda sudije Vujanovića već bila ukinuta od strane Apelacionog suda u aprilu 2024. godine zbog bitnih povreda postupka.
To, kako tvrdi, pokazuje da su problemi u predmetu već bili prepoznati.
Mitrović je, kako je ranije saopšteno, podnijela i odvojenu krivičnu prijavu protiv glavnog specijalnog državnog tužioca Vladimira Novovića, specijalnog tužioca Miloša Šoškića i sudskog vještaka Nikolića.
