Decenijama se savjeti o mršavljenju svode na jednostavnu poruku da treba jesti manje. Međutim, sve više istraživanja pokazuje da takav pristup često zanemaruje način na koji glad, sitost i sastav obroka utječu na ponašanje u ishrani.
Kalorijski gusta hrana, poput peciva, čipsa i snažno prerađenih obroka, može u maloj količini sadržavati mnogo energije, a da pritom ne zasiti dovoljno. Takva hrana se često jede brzo, ima malo vode i vlakana te mekanu teksturu, zbog čega organizam ne stigne na vrijeme registrirati sitost. Signalima koji mozgu govore da je obrok dovoljan često treba 15 do 20 minuta da se aktiviraju, a do tada se može unijeti veliki broj kalorija.
Liječnica i naučnica Fatima Cody Stanford, koja se bavi medicinom gojaznosti, kazala je za National Geographic: „Nikada svojim pacijentima neću reći da jedu manje kalorija. Kažem im da jedu kvalitetnije“.
Sličan stav iznosi i profesorica nutricionističkih nauka Barbara Rolls, koja upozorava da ljudi uglavnom procjenjuju koliko im hrane treba prema zapremini obroka, a ne prema broju kalorija.
Zbog toga se kao efikasniji pristup izdvaja ishrana bogata proteinima, vlaknima i minimalno prerađenim namirnicama.
Proteini mogu pojačati osjećaj sitosti i smanjiti djelovanje grelina, hormona gladi, dok vlakna povećavaju volumen obroka i usporavaju prolazak hrane kroz organizam.
Praktično, to znači da tanjir može ostati pun, ali s manje kalorija ako se više oslanja na supe, voće, povrće, grah, jogurt, zob i variva, a manje na energetski gustu hranu. Cilj, kako navode stručnjaci, nije samo brzo skidanje kilograma, nego održiv način ishrane koji je zdrav i dugoročno podnošljiv.
