Ističe da je više puta pisao o Zagoriču, gdje živi i gdje je rođen.
„Sa današnjih 40.000 njegovih stanovnika, taj će se broj – samo u naredne dvije godine povećati za bezmalo 20%, jer se trenutno u njemu gradi preko 1.500 novih stambenih jedinica… U naselje se ulazi preko, odnosno pored, Vezirovog mosta iz pravca grada, i to samo jednom dvojnom saobraćajnom trakom, a to mjesto je odavno prepoznato kao njegova crna tačka…“, kazao je Vučinić.
Iz naselja se izlazi, kako kaže, isto sa samo jednom dvojnom saobraćajnom trakom sa šinskim prelazom, ka minizaobilaznici i Murtovini, odnosno kroz podvožnjak sa jednom naizmjeničnom saobraćajnom trakom, ka Zlatici i auto-putu.
„Trećina Zagoriča je Park Šuma – skroz nelegalno i stihijski izgrađeno najveće naselje u državi – sa 1500 kuća na otetoj zemlji, što državnoj što privatnoj, a koja je vraćena bivšim vlasnicima – u kompletu s njegovim građanima na istoj pride, a koji danas blokiraju kružne tokove zbog (po njima) prevelikih nameta zbog sudskih troškova, jer svi redom gube pred zakonom i samom pravdom. Trećina naselja je, od osamdesetih godina prošlog vijeka, planski urbanizovana i predstavlja jednu od najljepših cjelina ovog grada – pod Goricom i na obali Morače…
Posljednja trećina je – neourbanistički haos“, upozorava Vučinić.
Zašto haos, kako navodi, zato što nezaustavljiva stihija hiperurbanosti tzv. betonizacije, razapinje svoja ogromna nezajažljiva žvala da proguta ovo posljednje – lijepo titogradsko predgrađe, a koje je do prije nekih 5-6 godina egzistiralo kao takvo.
„Zagorič vri. Ja kao njegov narodni predstavnik, i kao prosvjetni radnik u istom, čije je sve u njemu (i početak i kraj), to ponajbolje osjećam… Svakodnevni pozivi mojih starosjedioca – s konstatacijom da je ovo prevazišlo svaku mjeru dobrog ukusa, jeste neumoljiva istina… riječi mojih komšija, koji su svoj mir doskoro nalazili u ovom naselju, a koji svakim danom i sve više gube strpljenje zbog opšteg saobraćajnog javašluka i nemara svojih novopridošlih komšija iz njihovih „mamutki“… sve to uz svakodnevne nesnosne žalopojke roditelja – koji ne mogu prići ni vrtiću niti školi… i muke roditelja i đaka – koji svakodnevno idu u školu i na posao, do grada, gubeći u tome i po dva dnevna sata – u oba pravca… i preko svega toga – ona sveprisutna nezaježljivost „investitora“, koji svakodnevno krstare naseljem, vrebajući prilike (i neprilike) kako bi se domogli kakvog „slatkog zalogaja“ u zemlji da posade svoje nove betonske monstrume. Dozlogrdilo nam je svima, jer je naš Zagorič od raja – postao pakao za život…“, istakao je Vučinić.
Ovome, kako dalje navodi, nije dovoljno simptomatsko liječenje – tekućim presvlačenjem naše jedine tri krštene ulice u naselju, novim asfaltom za njihove mrčene dvije saobraćajne trake.
„To jeste pomak, ali isto ne donosi rješenja, iako je za svaku pohvalu – kao prva intervencija nadležnih s nivoa Glavnog grada, poslije skoro 20 godina nemara! Nama je potreban baj-pas, da ne završimo na transplantaciji!
Oslobodite nam grlo! Napravite nam konačno bulevar ka Centru grada! Napravite nam još jedan most izviše Vezirovog u naselju, da istim dobijemo odušak ka Momiškoj škali i Preko Morače! Napravite nam most ka Spužu i Rogamima/Piperima – da sav tranzit s autoputa koji prolazi niz svo naselje odmah ide u tom pravcu bez ulaska u isto! Napravite nam nadvožnjake/podvožnjake u naselju, preko nikšićke i beogradske pruge, ka Murtovini i Zlatici!
Probušite – i Goricu ako treba, tunelom do Centra“, kazao je Vučinić.
Ističe da će samo od ovih zgrada, koje su trenutno u izgradnji, grad prihodovati 15.000.000 za komunalije, te da te pare treba da se utroše u te infrastrukturne projekte, ali i one nove 15.000.000 koje ćete tek naplatiti.
„Ili to – ili obustavite svaku gradnju u ovom naselju, uvedite moratorijum na istu, ako nećete – Zagoričani će se za isto izboriti! Zagoriču treba vazduh“, poručio je Vučinić.
