„Mi smo samo od početka imali stav da se radi o imovini koja ne pripada Vektra Boki. Ona je trebala da pripada po prodajnom ugovoru državi već odavno, jer u prodajnom ugovoru stoji klauzula da ukoliko društvo se dovede u stečaj, automatski se smatra ugovor raskinutim. Pošto nije investicioni program zaživio koji je 64 miliona trebao da bude, 50 miliona na akcije, 59% kupljene od fondova i još dodatnih 14 miliona na akcije koje su prodane skoro, znači ukupno je 64 miliona“, objašnjava Rajak.
Kako dodaje, sve ovo upućuje da se cijeli postupak mora ponoviti.
„To jeste, da se utvrdi imovina čija je, ako je data na korišćenje, ne može se ni prodati nikada. Ako je vlasništvo, može se prodati, ali s obzirom da nema osnova za vlasništvo, to znači ovo se treba poništiti, jer ne može doći do prodaje, to je jedan način. Drugi je način da sudska izvršiteljica nije mogla izvršiti rješenje i prodavati imovinu Vektra Boke pošto se plan reorganizacije smatra izvršnom ispravom“, kazao je Rajak.
Smatra da javna izvršiteljka Jasminka Bajović nije imala pravo da proda imovinu.
„Nije mogla namirivati privatne dugove bilo čije, nije mogla praviti zaključke da izvršava izvršenja, jer već jedno postoji. Ali ona je u međuvremenu prodala tu imovinu za 11,3 miliona eura izvjesnom Pidžuli“, tvrdi Rajak.
Advokat Vukašin Šimrak za Portal RTCG rekao je da je Osnovni sud u Herceg Novom u ovom slučaju kasnio sa odlukom, te da je ovdje bilo i, kako tvrdi, zle namjere ili neznanja.
„Zahtjev je podnijet 05. 02. a sud je dužan odlučiti u roku tri dana, a odlučio je 20.05 što je nedopustivo. Suvišan je svaki komentar osim da je u pitanju zla namjera ili neznanje jer se to pravno sredstvo može izjaviti samo protiv radnje izvršitelja a ne i protiv akta-odluke“, pojašnjava Šimrak.
Kako kaže, ne može se na ovakav način preinačiti pravosnažno rješenje o izvršenju „koje upravo sadrži činjenice na koje se sudija poziva a u odnosu na koje je sud predhodno odbio prigovor“.
