Dvorac kraljevske porodice Petrović na Kruševcu, sa Perjaničkim domom, crkvom Svetog Dimitrija solunskog i park-šumom, jedan je od najljepših kutaka Podgorice. Kompleks je podignut na području koje se nekada zvalo Krušna glavica. Prostor je knjaz Nikola kupio 1886. godine o čemu je pisao Glas Crnogorca.

Dvospratni dvorac je podignut nakon oslobođenja Podgorice od Turaka. Početak izgradnje najavio je vojvoda Božo Petrović na svečanosti 7. juna 1890. godine. Kamen temeljac je postavljen 20. aprila 1891, a radovi su završeni 1894. godine kada je nedaleko od desne obale Morače niklo velelepno zdanje. Na zemljištu oko njega posađene su bile masline, ali nijesu se održale.

U zapisima se navodi da su, uoči gradnje, na Krušnoj glavici bila imanja porodica Milonjić, Zlatičanin i Harović, i pet kuća.

Po završetku gradnje, u pomoćnom objektu dvorca počela je da radi prva telegrafska stanica u Podgorici, a godine 1895. u dvorcu su instalirani prvi telefoni. Dvorcem je upravljao Stanko Tiodorovoić kojem su Petrovići dozvolili da u njemu živi i da koristi zemljište onoliko koliko mu je dovoljno za domaćinstvo.

Prva značajnija rekonstrukcija dvorca izvršena je 1906. godine kada je dobio balkon iznad glavnog ulaza. Električno osvjetljenje je uvedeno četiri godije kasnije.

Knjaz Nikola je zamislio da mu dvor na Kruševcu bude mjesto za odmor. Međutim, postao je u porodični dom za njegovog srednjeg sina Mirka.

Princ Mirko je na Kruševcu živio do 1912. godine sa suprugom Natalijom Konstantinović. U periodu od 1903. do 1910. godine u Podgorici su rođena četiri Mirkova sina Stevan, Stanislav, Mihailo i Pavle.

Prinčev odnos sa ocem bio je opterećen sukobima, i on se nije interesovao za državne poslove za razliku od njegovih sestara. Volio je jahanje i muziku pa je iza njega ostalo nekoliko kompozicija, među kojima i muzika za operu Balkanska carica.

Mirko je jedini član kraljevske porodice koji u januaru 1916. godine nije napustio Crnu Goru. Dvorac u kojem je živio bio mu je ujedno i zatvor neko vrijeme. Iz Podgorice je zbog liječenja prebačen u Beč gdje je preminuo marta 1918. godine.

Knjaz Nikola bio je ktitor crkve Svetog Dimitrija solunskog koja se nalazi na desnoj strani dvorca. Rađena je po projektu poznatog crkvenog umjetnika tog vremena Vasilija Đinovskog.

Prof. dr protojerej Boris Brajović, mišljenja je da je kraljevsku porodicu Petrović vjerovatno veza između herojskog vojničkog života i svetosti, ono što ih je opredijelilo da hram na Kruševcu posvete svetom Dimitriju.

Prostorije dvorca koristio je Crveni krst prije skoro čitav vijek.

Najveće adaptacije na dvorcu izvršene su 1925. godine kada je pretvoren u bolnicu Kruševac. Do sedamdesetih godina, kada je otvoren KBC Crne Gore, Kruševac je bio glavna bolnica u Podgorici.

Godine 1983. dvorac postaje Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja „Josip Broz Tito“. Danas je Centar savremene umjetnosti Crne Gore.

Ispred dvorca je ljetnja scena na kojoj se održavaju koncerti, konferencije, svirke…

Dvorac je opasan park-šumom sa klupama, česmama i fontanama, i jedan je od omiljenih kutaka stanovnika Glavnog grada u koji traže spas od vrelih ljetnjih dana i noći.