Put od dijagnoze do ozdravljenja nije samo medicinski, već duboko psihološki proces. Svaki pacijent prolazi kroz pet faza: od poricanja i ljutnje, preko preispitivanja i potištenosti, do konačnog prihvatanja. Upravo je faza nakon izlječenja često najkritičnija, a o njoj se najmanje govori, ocijenjeno je na panel diskusiji “Snaga nakon bolesti.” Zato je, kako je naglašeno, važno da se svi bave pitanjem zdrastvenog opismenjavanja.
„Taj momenat može da bude izuzetno ozbiljan, jako težak, frustrirajući, u tom momentu je važno da se osim porodice tu uključe i institucije lokalnog nivoa i naravno šire od toga. Zdrav čovjek ima hiljadu želja, a bolestan samo jednu, da ozdravi, vjerujte i toj je sentenciji sadržana je sva ta tjeskoba sa kojom se bolestan čovjek ili žena susreću u bilo kojoj fazi svoje bolesti“, kazala je predsjednica Skupštine Glavnog grada Dr Jelena Borovinić Bojović.
Kada se borba sa bolešću završi, slijedi povratak u radno okruženje, što je često poseban izazov. U tome dosta pomaže i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji kroz subvencije.
„Od 26.500 osoba koje su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, osoba s invaliditetom je 8.040, od kojih je žena 5.010 što je jako veliki broj, radimo jako puno sa tim osobama“, kazala je načelnica Odsijeka za pripremu za zapošljavanje, Alisa Dizdarević.
Samozapošljavanje i otkrivanje novih talenata, kako je naglašeno, pacijentima često vraćaju poljuljani unutrašnji mir.
„Odlično je što postoji prilika za samozapošljavanje, jer tu su najčešće ljudi koji se okrenu humanom radu, nekim djelatnostima, donose mir, sreću, radost, često govore blagosloveno je kad radiš i možeš da pjevaš, dođu do nekog istinskog mira i otkriju svoje nove potencijale kada je sami posao u pitanju“, navela je psihološkinja i sistemski porodični terapeut Branka Ćalasan.
Kontinuirana podrška kroz institucije, ali i viši stepen društvene empatije, jedini su način da se proces izlječenja smatra uspješnim do kraja. Sa panela je poručeno da dijalog ostaje ključan za izgradnju solidarnijeg društva.
