Skup je u ime realizatora pomenutog projekta pozdravila dekanka Tehnološkog fakulteta, prof. dr Irena Nikolić.
Učesnici panela bili su MSc Zorana Sekulić iz Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore, Branko Glomazić iz Elektroprivrede Crne Gore, dr Slobodan Cvetković i dr Jasmina Grbović Novaković sa Univerziteta u Beogradu, kao i profesori Univerziteta Crne Gore prof. dr Martin Ćalasan i prof. dr Vanja Asanović.
Panelisti su saglasni da, u trenutku kada energetska tranzicija postaje imperativ — ne samo zbog procesa pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji i obaveza iz poglavlja 15- Energetika i poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene, već i zbog globalnih klimatskih izazova — zeleni vodonik sve više dobija značaj potencijalnog stuba budućeg energetskog sistema, naročito u sektorima koje je teško dekarbonizovati.
Istaknuto je da Crna Gora, zahvaljujući značajnim potencijalima u oblasti obnovljivih izvora energije — prvenstveno hidroenergije, ali i rastućim kapacitetima u solarnoj i vjetroenergiji — ima priliku da razvoj lanca vrijednosti zelenog vodonika prepozna kao važnu stratešku šansu. Međutim, ocijenjeno je da takav razvoj zahtijeva jasan regulatorni okvir, dugoročnu viziju, infrastrukturna ulaganja, kao i snažnu regionalnu i međunarodnu saradnju.
Zaključeno je da za Crnu Goru više nije pitanje da li treba da učestvuje u ovom procesu, već kako da se strateški pozicionira u odnosu na nove energetske tokove. Tokom diskusija govorilo se o strateškom okviru koji je Crna Gora već uspostavila, ali i o širem kontekstu razvoja zelenog vodonika, sa posebnim fokusom na najzahtjevniji segment — pretvaranje ideja u konkretne projekte. Panelisti su ocijenili da put od istraživanja do implementacije nije linearan, ali da je ostvariv uz jasnu viziju, partnerstva i realno sagledavanje izazova.
Otvorena su i brojna pitanja: da li privreda kasni za onim što nauka već nudi, da li je potrebno prvo razvijati proizvodnju ili potražnju, koliko su postojeća tehnološka rješenja zrela i da li su tržišni uslovi spremni za širu primjenu zelenog vodonika. Razmatrano je i pitanje rizika — da li je veći izazov ulagati prerano ili ne ulagati uopšte.
Kroz diskusiju je jasno istaknuto da zeleni vodonik nije samo tehnološko pitanje, već pitanje strateških odluka, investicione spremnosti i saradnje između nauke, države i privrede.
Zaključeno je da se razvoj zelenog vodonika neće desiti spontano, već da zahtijeva pravovremene odluke, ulaganja i spremnost na određeni nivo rizika, ali i koordinisano djelovanje različitih društvenih aktera, kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Iako su izazovi veliki, panelisti smatraju da u regionu postoji značajan stručni i istraživački potencijal, dok će ključni faktor biti brzina i odlučnost u pokretanju konkretnih projekata zasnovanih na zelenom vodoniku.
Imajući u vidu kompleksnost i multidisciplinarnost ove oblasti, tokom skupa je istaknuta ideja da Univerzitet Crne Gore postane hab za razvoj zelenog vodonika. Kao jedna od ključnih poruka događaja naglašena je potreba da se paralelno razvijaju i vizija i konkretni projekti, uz kontinuiranu edukaciju kadra — od stručnog i srednjoškolskog do visokoškolskog nivoa obrazovanja.
Naglašeno je i da je projekat dio NATO programa „Nauka za mir i bezbjednost“ i usmjeren na razvoj inovativnih rješenja u oblasti vodoničnih tehnologija.