Kako navode, Prva banka u tužbi za naknadu nematerijalne štete tvrdi da je Ines Mrdović „svjesno, sa namjerom i ciljno usmjerena na tužioca u cilju njegove javne kompromitacije i nanošenja materijalne i nematerijalne štete“.
„ASP tužbu doživljava kao slapp tužbu, čiji je cilj iscrpljivanje, zastrašivanje i ućutkivanje onih koji govore u javnom interesu, a Ines Mrdović je bivši novinar i višegodišnji civilni aktivista i istraživač, naročito u oblasti korupcije.
ASP i Ines Mrdović ukazuju da sudski postupci neće spriječiti i obeshrabriti da se ova nevladina organizacija nastavi baviti temama od javnog interesa.
Tužba Prve banke dolazi nakon punih deceniju i po od kada je objavljen prvi tekst u medijima u vezi vraćanja prve rate državnog kredita od 11 miliona, dok se o subordiniranom kreditu kod EPCG govori duže od deceniju. Tokom deceniju i po objavljeno je na stotine tekstova i izjava u kojima su pominjani državni kredit i vraćanje prve rate tog kredita, subordinirani kredit, ili i drugi tekstovi o poslovanju banke, a o kojima su pisali brojni istraživači, uključujući i istraživačke mreže međunarodnih novinara.
ASP tužbu u potpunosti cijeni neosnovanom, ali i nerazumljivom, jer je u cjelosti nejasno kako za deceniju i po o istim temama, a sa brojnih adresa, nije nanošena reputaciona šteta, a u 2026. godini pominjanjem istih tema se tužiocu nanosi reputaciona šteta i on se javno kompromituje.
ASP citira neke dijelove iz prvog novinskog teksta objavljenog sredinom davne 2010. godine o vraćanju prve rate kredita, a kojeg ima u posjedu: „Prva banka Crne Gore vratila je Vladi kredit od 44 miliona eura uz obilatu pomoć državnih firmi i institucija, a ponajviše državnog Trezora, što je u najmanju ruku skandalozno, nezakonito i definitivno klasičan primjer konflikta interesa i zloupotrebe službenog položaja. Pogotovo ako se zna ko su vlasnici banke.”
U tekstu od prije više od deceniju i po se, pored ostaloga, navodilo i sljedeće:
„Vraćanje prve rate, međutim, obavljeno je na neobičan način, ravan mađioničarskom triku, sa kojim javnost nije upoznata. Tog dana, 13. marta, sve je počelo kada je iz državnog Trezora uplaćen milion eura na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj banci. Banka je taj milion odmah uplatila Trezoru na ime vraćanja kredita, odnosno prve rate. U roku kraćem od pola sata, Trezor je 11 puta uplatio po milion eura Regionalnom vodovodu u Prvoj banci, a banka je obavila 11 uplata Trezoru po milion eura, i “izmirila” prvu ratu kreditu. Više je nego jasno da je jedan te isti milion uplaćen 11 puta iz Trezora na račun Regionalnog vodovoda u Prvoj, i da je banka 11 puta uplaćivala milion Trezoru, a drugo je pitanje kako su sve ove institucije knjižile uplate i isplate. Zbog finansijske krize koja je bila na vrhuncu, to je bilo vrijeme nelikvidnosti i Prve banke i državnog budžeta, jer bi se uplate i isplate obavile ne nešto drugačiji, i sa znatno više novca od jednog miliona, kao što je to, na primjer, bio slučaj sa vraćanjem treće rate. Ovakav “ping-pong” sa vraćanjem prve rate kredita je nezapamćen skandal u savremenom svijetu finansija, ali je očigledno bio unaprijed dogovoren kako bi banka vratila ratu u roku, i građani pred izbore bili obaviješteni da je odluka Vlade da pozajmi 44 miliona banci porodice Đukanović, ispravna”, kažu iz Akcija za socijalnu pravdu.
