Bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske Gadi Eisenkot, koji je prošle godine osnovao vlastitu stranku Jašar („Pravo“ ili „Pošteno“), prema posljednjim anketama ozbiljno ugrožava dominaciju Netanjahuovog Likuda uoči parlamentarnih izbora zakazanih za kraj oktobra.
Promjenu političke dinamike potvrđuje i kampanja Likuda, koja je posljednjih sedmica gotovo u potpunosti usmjerena na Eisenkota. Vladajuća stranka na društvenim mrežama objavljuje videosnimke i poruke kojima pokušava predstaviti bivšeg vojnog komandanta kao političara koji bi vlast mogao formirati jedino uz podršku arapskih stranaka.
Jedna od objava sadržavala je poruku: „Nema Gadija bez Tibija“, uz videosnimak generisan vještačkom inteligencijom u kojem su prikazani Eisenkot i arapski poslanik Ahmad Tibi ispred zgrade parlamenta.
Ankete pokazuju tijesnu trku
Eisenkotova stranka još je prije nekoliko mjeseci bilježila jednocifrenu podršku birača, ali je posljednjih sedmica zabilježila nagli rast.
Prema anketi izraelske televizije Channel 12, Jašar bi osvojio 21 poslaničko mjesto u Knesetu, dok bi Likud dobio 23. Savez bivših premijera Naftalija Beneta i Jaira Lapida prema istoj anketi osvojio bi 18 mandata.
Na pitanje ko je pogodniji za funkciju premijera, 38 posto ispitanika izabralo je Eisenkota, dok je 36 posto podržalo Netanjahua.
Potpuna suprotnost Netanjahuu
Politički analitičari smatraju da je upravo činjenica da Eisenkot predstavlja potpuno drugačiji stil liderstva jedan od razloga njegovog uspona.
Dok je Netanjahu poznat po snažnim javnim nastupima i dugogodišnjem političkom iskustvu, Eisenkot važi za mirnog, odmjerenog i nenametljivog čovjeka koji je karijeru izgradio kao vojni strateg.
Njihove životne priče takođe se značajno razlikuju. Netanjahu dolazi iz ugledne porodice i služio je u elitnoj specijalnoj jedinici Sajeret Matkal, dok je Eisenkot drugo od devetoro djece marokanskih jevrejskih doseljenika, odrastao u Tiberijasu i Eilatu, daleko od tradicionalnih centara političke moći.
Na čelu Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) bio je od 2015. do 2019. godine, upravo na predlog Netanjahua.
Rat u Gazi obilježio njegov politički put
Eisenkot je u politiku ušao 2022. godine zajedno s Benijem Gancom, a nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. pridružio se Netanjahuovom ratnom kabinetu.
Vremenom je postao jedan od najglasnijih kritičara načina vođenja rata u Gazi, upozoravajući da vlada nema jasnu strategiju niti plan za završetak sukoba i oslobađanje talaca.
Njegova kritika dobila je dodatnu težinu zbog lične tragedije. U decembru 2023. godine u borbama u Gazi poginuo je njegov najmlađi sin Gal Eisenkot, a kasnije su u sukobima poginula i dvojica njegovih nećaka.
U junu 2024. godine Eisenkot i Ganc napustili su ratni kabinet zbog neslaganja s Netanjahuovom politikom, a godinu kasnije Eisenkot je osnovao vlastitu političku stranku.
Likud pojačava napade
Kako raste Eisenkotova popularnost, tako raste i intenzitet kampanje protiv njega.
U posljednjim sedmicama pojavili su se videosnimci koji ismijavaju njegov engleski jezik, uz poruku da „Gadi ne bi napao Iran“, pokušavajući ga prikazati kao slabijeg lidera od Netanjahua.
Na provladinom Kanalu 14 iznesene su i optužbe da je tokom vojne karijere bio previše blag prema Hezbolahu, što Eisenkot odbacuje te razmatra pokretanje sudskih postupaka zbog tih tvrdnji.
Put do vlasti i dalje neizvjestan
Iako ankete pokazuju da je Eisenkot postao najozbiljniji Netanjahuov protivnik posljednjih godina, formiranje buduće vlade ostaje veliki izazov.
Čak i ako opozicija osvoji dovoljno mandata, potencijalna koalicija koja bi uključivala stranke lijevog, desnog i centra, kao i arapske političke predstavnike, mogla bi se suočiti s ozbiljnim poteškoćama u postizanju dogovora i održavanju stabilne većine.
Analitičari ipak smatraju da Eisenkot predstavlja drugačiji izazov od prethodnih Netanjahuovih protivnika.
Kako ocjenjuje izraelski dopisnik magazina The Economist Anšel Pfefer, mnogi prethodni rivali pokušavali su imitirati Netanjahua, dok Eisenkot svoju političku snagu gradi upravo na tome što predstavlja njegovu potpunu suprotnost.
Ipak, Pfefer upozorava da razlike između dvojice političara više postoje u stilu nego u bezbjednosnoj politici, s obzirom na to da je Eisenkot godinama bio jedan od ključnih kreatora izraelske vojne strategije.
Komentari