Nakon oštre reakcije studenata, angažovanja advokata i najave krivičnih prijava, nadležni resori i Komora postigli su dogovor prema kojem će ovi diplomci ipak dobiti pravo na licence, ali isključivo pod zvanjem primijenjenih psihologa. Iako je ovim kompromisom formalno izbjegnut sudski spor, otvoreno je novo pitanje, da li crnogorski sistem sistematizacije radnih mjesta uopšte prepoznaje ovaj profil i da li im pečat na licenci zaista garantuje pravo na rad?
„Moja generacija treba iduće godine da diplomira, da završi studije, na veliko zadovoljstvo svih nas ali šta ćemo mi da radimo, ništa. Naše diplome ne vrijede ništa“, kaže Luka Vukotić, student.
Upisali su smjer sa željom da odgovore na sve veće potrebe društva za stručnom podrškom u oblasti mentalnog zdravlja. Smjer je prošao zakonsku proceduru, dobio licencu i akreditaciju. Međutim, studente Primijenjene psihologije na UDG-u sačekalo je saznanje da bi njihove diplome nakon završetka studija mogle postati bezvrijedan papir. Razlog je bio Nacrt statuta Komore psihologa, koji je predviđao da diplomci privatnih fakulteta ne mogu ući u proces licenciranja.
Licencu mogu dobiti isključivo osobe koje su završile osnovne i master studije iz oblasti čiste (opšte) psihologije. Diplomci primijenjenih smjerova ne mogu postati članovi Komore, niti dobiti licencu za rad.
„Tek kada sam došao na drugu godinu studija, došao sam do informacije da je naša diploma pod velikim znakom pitanja, iako je naš program akreditovan od strane Ministarstva prosvjete. U međuvremenu se oformila Komora psihologa koja ima Statut u čijem nacrtu se predviđa da studenti koji završe primjenjenu psihologiju na Univerzitetu Donja Gorica neće moći da dobiju licencu za rad u toj struci. Kako je kazano, nemamo dovoljno znanja koje se dobija na državnom univerzitetu“, kaže Vukotić.
Da problem nije samo teoretski, pokazao je primjer iz prakse. Studenti koji su pokušali da volontiraju u Kliničkom centru Crne Gore naišli su na zatvorena vrata. Iz ove zdravstvene ustanove odbijeni su uz obrazloženje da njihov program ne nudi bazična znanja iz kliničke psihologije i psihodijagnostike.
„Uzimamo u obzir da su se oni vjerovatno pozvali na taj Statut Komore psihologa koji nas degradira. Međutim, taj Statut još uvijek nije usvojen, pa se postavlja pitanje na osnovu čega dolazi do takve diskriminacije. Sa druge strane, kažu da mi nemamo dovoljno znanja iz kliničke psihologije i psihodijagnostike, što je istina, ali ih nemaju ni studenti sa državnog fakulteta“, kaže Vukotić.
Iako je Ministarstvo prosvjete odobrilo program, Ministarstvo rada je studentima poručilo da ne mogu da koriste zvanje psihologa, već da rade u marketingu ili budu obični asistenti. Studenti su odmah reagovali, angažovali su advokate i predali slučaj Zaštitniku ljudskih prava. Pritisak i najava krivičnih prijava brzo su urodili plodom, pa su institucije popustile i napravile preokret.
Nakon pregovora nadležnih resora i Komore psihologa Crne Gore, donijeta je odluka da studenti Primijenjene psihologije ipak imaju pravo na licencu. Licence će izdavati Komora, ali isključivo u skladu sa stečenim zvanjem, odnosno kao primijenjenim psiholozima.
Ipak, crnogorski sistem sistematizacije radnih mjesta u javnim ustanovama, školama i bolnicama ne prepoznaje profil primijenjenog psihologa. To znači da su studenti formalno dobili pravo na licencu, ali njihovo stvarno zaposlenje na tržištu rada i dalje zavisi od volje institucija da prilagode svoje pravilnike. Za buduće diplomce, ovakvo rješenje donosi administrativnu pobjedu, ali ne i garanciju da će sa stečenom diplomom moći da rade u struci.
„Hvala državi što na takav način brine o mladim ljudima“, kaže Vukotić.
Nova generacija studenata diplomira naredne godine. Da li će njihove licence biti primjenjive u praksi ili će ostati samo formalni papir za izbjegavanje tužbi, pokazaće naredni period.
Komentari