Dok obje strane javno govore o diplomatiji i mogućem dogovoru, blokade brodova, rastući ekonomski gubici i sve češći incidenti na jednoj od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta pojačavaju strah od nove eskalacije sukoba na Bliskom istoku.
Američki predsjednik Donald Tramp u nedjelju (24. maja) je na svojoj društvenoj mreži najavio „veoma brzi“ dogovor sa Iranom, kojim bi vojni sukob bio prekinut na duže vrijeme.
U ponedjeljak (25. maja) je američki državni sekretar Marko Rubio izjavio da Vašington želi da „pruži svaku šansu diplomatiji“.
Međutim, američke snage su potom napale više iranskih ciljeva u Ormuskom moreuzu, saopštio je portparol regionalne komande američkih oružanih snaga za Bliski istok (CENTCOM).
Američki vojni zvaničnici ističu da su „suzdržani“ s obzirom na primirje koje traje, ali da će braniti svoje snage.
Iranski mediji izvijestili su da je, nakon američkog napada u području ostrva Larak u Ormuskom moreuzu, bilo više poginulih.
„Nikad više“ kao prije rata?
Izgleda da je slobodan saobraćaj kroz Ormuski moreuz ključna sporna tačka u pregovorima o primirju. Tramp je pod pritiskom kako domaće javnosti, tako i saveznika u Persijskom zalivu, da obezbijedi slobodan prolaz.
Međutim, i nakon najava dogovora, Iran je istakao da „nikad više neće biti“ kao prije rata.
Trenutno stanje liči na pat-poziciju: Iran blokira Ormuski moreuz, dok američke snage blokiraju iranske luke iz kojih ta zemlja izvozi naftu. Ostaje pitanje koja će strana prva popustiti.
Kriza uz iransku obalu traje četiri mjeseca: Teheran je počeo da naplaćuje plovilima i do dva miliona dolara za siguran prolaz kroz moreuz, dok samo rijetki brodovi uspijevaju da probiju američku blokadu izvoza iranske nafte.
Neke azijske brodske kompanije pristale su da plaćaju takse, iako su takve naknade protivne međunarodnom pomorskom pravu.
U pregovorima se od Irana traži ponovo besplatan prolaz, ali očigledno dolazi do zastoja, što povećava opasnost od šireg regionalnog sukoba.
Uprkos pokušajima posredovanja koje predvodi Pakistan i prijedlogu kratkog memoranduma o prekidu neprijateljstava i ponovnom otvaranju moreuza, nijedna strana ne pokazuje spremnost na prvi ustupak.
Danija Tafer, izvršna direktorka Instituta „Gulf International Forum“ (GIF) iz Vašingtona, smatra da su Trampove povremene prijetnje vojnom silom možda imale suprotan efekat.
„Iranski odgovor upućuje na suprotno. Oni to tumače kao znak da SAD nemaju volje za daljom eskalacijom“, rekla je Taferova.
Iran izgubio milijarde dolara
Prema procjenama, Iran gubi oko pola milijarde dolara dnevno u trgovini, a tome treba dodati još oko 140 milijarde dolara ekonomske štete u prvim nedjeljama rata.
Burdžu Ozdželik iz londonskog Instituta „Royal United Services Institute“ (RUSI) smatra da je Iran možda stekao određeni uticaj napadima na brodove i susjedne zemlje u Zalivu, ali istovremeno snažno osjeća posljedice poremećaja svog izvoza nafte.
„Uprkos samouvjerenim izjavama Teherana o otpornosti režima, njegova ekonomija nije otporna na blokadu“, naglašava Ozdželikova.
Stručnjaci smatraju da se sukob pretvorio u opasno nadmetanje u čekanju.
I SAD i Iran vjeruju da vrijeme radi za njih, ali zemlje Zaliva znatno su izloženije ekonomskim gubicima i njihovo nezadovoljstvo zastojem pretvorilo se u koordinisan pritisak za nastavak diplomatije.
Pozvale su Trampa da odustane od daljih napada i pruži više vremena pregovorima.
U tim državama upozorava se da bi čak i „zamrznuti sukob“ ugrozio njihove ekonomske planove, kako u tranziciji sa fosilnih goriva, tako i u realizaciji ambicioznih industrijskih i turističkih projekata vrijednih stotine milijardi dolara.
Zato snažno podržavaju pregovore uz posredovanje Pakistana i zajedničku inicijativu SAD i UN za ponovno otvaranje moreuza, bez iranskih taksi i zahteva za kontrolom.
Iran ima velike ambicije
Iran nastoji da rat iskoristi i za dugoročne ciljeve, pozicionirajući se kao regionalna sila koja želi da diktira politiku Bliskog istoka.
Taferova smatra da iranske ambicije prevazilaze samu vojnu pobjedu.
„Žele da zemlje Zaliva istisnu SAD i da regionu nametnu bezbjednosni model pod iranskim uticajem“, kaže ona.
Istovremeno upozorava da takav pristup nije u interesu tih država, uprkos njihovom nezadovoljstvu Vašingtonom.
Iako se i dalje nadaju napretku u pregovorima, u Vašingtonu insistiraju na potpunom otvaranju moreuza, prekidu obogaćivanja uranijuma i zadržavaju sankcija bez značajnih ustupaka.
Rubio upozorio je da vojna opcija „ostaje na stolu“ ako Iran ne prihvati kompromis.
„Problem je u tome što ne postoji cilj čijim bi se gađanjem režim odmah primorao na predaju. Napadi na civilnu infrastrukturu mogli bi samo da izazovu još žešći odgovor Teherana prema zemljama Zaliva“, rekla je Ozdželikova.
Sve teži život za Irance
Teheran poručuje da neće popustiti, uprkos sve težim uslovima života građana, gdje je malo nade za poboljšanje.
„Različiti prijedlozi, poput naplate prolaza kroz Ormuski moreuz ili korišćenja podmorskih kablova, pokazuju da i pragmatični krugovi shvataju da ekonomiju i stanovništvo čekaju dugoročne teškoće“, ocjenjuje Ozdželikova.
Godišnja inflacija u Iranu veća je od 54 odsto, a cijene pojedinih prehrambenih proizvoda više su nego udvostručene.
„Dok Tramp rat posmatra kao dio svog političkog nasljeđa, Iranci ga doživljavaju kao pitanje opstanka režima i budućnosti države“, zaključila je Taferova.
Komentari