Keković je, komentarišući činjenicu da socijalni partneri nijesu postigli dogovor o opštem kolektivnom ugovoru, istakao da je situacija veoma složena i za sindikat i za sto hiljada zaposlenih u Crnoj Gori jer nemamo na snazi opšti kolektivni ugovor.
“To je nešto čime smo zatečeni. Podsjetiću crnogorsku javnost da je Unija slobodnih sindikata u drugoj polovini decembra, zajedno sa Unijom poslodavaca Crne Gore kao socijalnim partnerom i kolegama iz druge sindikalne centrale, uputila dopis ministru finansija, odnosno Vladi, gdje smo poslali naš načelni dogovor da obračunska vrijednost koeficijenta koja 14 godina nije mijenjana, sa 90 eura bruto pođe na 100 od januara ove godine, i gdje smo tražili i zaključivanje novog opšteg kolektivnog ugovora. Mi smo interno dogovorili uvećanje koeficijenata složenosti poslova za realni sektor“, naveo je on.
Keković: Interno dogovoreno uvećanje koeficijenata složenosti poslova za realni sektor
Keković ističe da je onda došlo do nekog odlaganja i da je predsjednik Vlade sa saradnicima tražio da se ti razgovori odlože za polovinu januara, i da je tražio vrijeme.
“Krenula je serija razgovora, gdje smo imali pet razgovora, svaki put bi naredni razgovor trebao da bude taj da nam oni kažu svoj stav oko toga, nekako je taj stav izmicao. Krajem marta, 20 dana se nije ni desio dogovoreni sastanak, mi smo najavili protest koji je trebao da bude prvog aprila, taj protest smo odložili, jer smo sjutradan nakon najave na presu dobili poziv od premijera, išli smo na taj razgovor i bili ubijeđeni krajem marta da će stvarno doći do tog konačnog dogovora jer je vlada nas cijelo vrijeme ubjeđivala de je ona za povećanje zarada. Da su svjesni da u trenutku kad sad uđemo u Evropsku uniju a već sad imamo ogroman odlazak radne snage, odliv mozgova, odnosno, odlazak mladih ljudi, da mora da se povećava standard, samo što su oni imali neki svoj modus kako to treba da se uradi“, kazao je Keković.
Keković navodi da su iz Vlade tražili petnaest dana da razgovaraju sa poslodavcima kako bi i njih ubijedili da to povećanje koeficijenata bude još veće.
“Mi smo rekli, u redu, ako možete. Bila je priča da će oni njima dati neke benefite. Nisam ulazio u taj dio benefita, to je dio neke druge priče, i dogovoren je sastanak za 17. april. Nedjelju dana prije 17. aprila mi saznajemo da je nije bilo razgovora sa poslodavcima od strane premijera, mi tražimo tačno vrijeme sastanka da bi se naš pregovoarački tim mogao pripremiti da budemo tamo 17-og i mi saznajemo 17-og, odnosno, dan prije da nema sastanka i saznajemo da je tog dana premijer bio u Rožajama, u opuštenoj atmosferi. Nije nas udostojio ni odgovora zašto tog sastanka nema i mi smo nakon toga zaključili da nam šalje poruku da on nas uopšte ne vidi na mapi ovog svijeta“, kazao je Keković.
Keković: Socijalni dijalog jedno od mjerila poglavlja 19
Keković naglašava da je socijalni dijalog nešto jedno od mjerila poglavlja 19 – što zahtijeva i Evropska unija.
“Kod nje je ključni fundament socijalni dijalog. Umjesto da pokazujemo da taj socijalni dijalog jača, možete da zaključiti iz ove priče da nijesmo udostojeni ni odgovora, i, naravno, rezultat toga kao odgovor je bio ovaj protest koji je bio prvi u nizu, i očito, biće tako. Plašimo se da poziv na razum od strane Vlade da pristupi zaključivanju opšteg kolektivnog ugovora i ispunjenja ovog zahtjeva i ovog cilja što smo zajedno potavili sa socijalnim partnerima u decembru, plašimo se da neće doći i mi smo najavili da ukoliko u narednih petnaest dana ne budemo imali jasnu sliku oko toga mi moramo da tražimo druge vidove sindikalne borbe, i ovog puta vjerovatno radikalnije kako da uozbiljimo Vladu koja inače tvrdi da radi u interesu zaposlenih i građana, da se vrati na početnu poziciju i da nam dokaže da ona stvarno to želi da radi i dalje“, poručio je Keković.
Keković navodi da su razne mogućnosti sindikalne borbe: generalni štrajk, građanska neposlušnost, blokade po gradovima, iako to nikome nije milo.
“Nije milo ni organizovati proteste, a kamoli ih dodatno radikalizovati. Pokušavamo da odlažemo trenutak istine koji bojimo se, doći će“, kazao je Keković.
Rakočević: Privatni sektor u velikom broju preuzima radnike od javnog sektora, omogućava bolje plate
Predsjednik Sindikata Uprave i pravosuđa Nenad Rakočević naglašava da moramo gledati praktično stanje, ne formalno.
“Opšte poznato je da je u Crnoj Gori deficit radnika, pogotovo u realnom, odnosno, u privatnom sektoru. U tom smislu, privatni sektor, privatna preduzeća itekako su izazovna po pitanju materijalnih uslova, odnosno, plata u odnosu na radnike, zaposlene“, istakao je on.
Rakočević navodi da privatni sektor u povelikom broju preuzima radnike iz javnog sektora gdje im omogućava mnogo bolje uslove nego što oni imaju u javnom sektoru.
“Najobičniji radnik, odnosno radnica u samouslugama i trgovinskim, odnosno, uslužnim djelatnostima nemaju platu ispod 700, odnosno 750 eura. Nemaju manju platu od toga, dok je javna uprava, odnosno, javni sektor ugrožen. U položaju smo gdje javna uprava par godina nije imala uvećanja od dvadeset, trideset odsto mimo programa Evropa sad 1 i 2 koji su obesmišljeni inflacijom, odnosno, rastom cijena. Naši zaposleni su u jednom vrlo ugroženom statusu“, naglašava on.
Rakočević: Najvažnija obračunska vrijednost koeficijenta koja obuhvata sve zaposlene u javnoj upravi
Rakočević ističe da im je najvažnija obračunska vrijednost koeficijenta koja obuhvata sve zaposlene u javnoj upravi.
“Bićemo podrška ne samo Uniji nego i samima sebi u svim aktivnostima koje Unija sindikata bude sprovodila“, poručio je on.
Više od ove emisije “Specijal“ možete vidjeti na YouTube kanalu TV Podgorica.
