Od početka rata u Iranu cijena je porasla oko 40 centipo litru, rekao je čelnik Saveznog udruženja drumskog prevoza, logistike i upravljanja otpadom (BGL), Dirk Engelhardt.
S mjesečnom kilometražom od deset hiljada kilometara i potrošnjom goriva od 30 litara na 100 kilometara, to rezultira dodatnim troškovima od oko 1,2 hiljade EUR mjesečno za kamion.
Posljednjih godina prosječna potrošnja goriva za veće kamione iznosila je između 35 i 40 litara na 100 kilometara.
Za vozni park od 50 vozila to iznosi više od 700 hiljada EUR godišnje.
„Razumno je da bi to prije ili kasnije moglo uticati na potrošačke cijene“, rekao je Engelhardt.
Kako cijene dizela rastu, saobraćajni sektor poziva vladu na podršku. Potrebne su brze mjere koje ne uključuju puno birokratije kako bi se osigurala likvidnost kompanija i održali lanci snabdijevanja, rekao je Engelhardt.
Ograničenje cijene dizela takođe bi pomoglo u ograničavanju opterećenja preduzeća i sprječavanju insolventnosti među malim i srednjim firmama. Dalje mjere mogle bi uključivati povrat CO2 takse na dizel ili suspenziju CO2 komponente putarine za kamione.
Važno je da su mjere ciljane i da direktno dopiru do prevozničkih kompanija, smatra Engelhardt.
Mnoge kompanije se oslanjaju na ono što je poznato kao plutajuće cijene dizela kako bi se zaštitile od fluktuacija cijena. To su klauzule o eskalaciji cijena dogovorene u pojedinačnim ugovorima koje vrijede u oba smjera.
Često je, mežutim, potrebno vrijeme da stupe na snagu i one mogu samo ograničeno ublažiti trenutna opterećenja.
„Mnoge male prevozničke firme uopšte nemaju takve mehanizme zaštite, pa ih direktno pogađaju“, rekao je Engelhardt.
