„Tokom devedesetih, za vrijeme vlasti DPS-a i hiperinflacije, plata u Crnoj Gori je u jednom trenutku pala sa 1.000 maraka (kao naših 550 eura) na svega oko dva eura mjesečno. To nije metafora. To je istorijska činjenica. Ljudi su radili za novac koji nije vrijedio gotovo ništa, dok je država tonula u inflaciju, sankcije i ekonomsku izolaciju. Tada je stvorena prva postava DPS bogataša“, napisao je Pejak na mreži Fejsbuk.
Kako je istakao, tri decenije kasnije desio se zaokret koji je promijenio strukturu plata u zemlji.
„Sa dolaskom nove ekonomske politike i programa Evropa sad, prvo je kroz Evropa sad I minimalna zarada skočila na 450 eura, što je bio najveći pojedinačni rast plata u istoriji Crne Gore. Time je prvi put ozbiljno pomjerena donja granica zarada i prekinut model jeftine radne snage koji je decenijama održavan („Ako ti nećeš, ima ko hoće da radi!“ – model ekonomije). Zatim je kroz Evropa sad II, za manje od godinu i po dana, minimalna zarada dodatno povećana“, rekao je Pejak.
On je naveo da danas ona iznosi 600 eura za nižu i srednju stručnu spremu, dok je minimalna plata za visoku stručnu spremu 800 eura.
„To je skok koji je prije samo nekoliko godina djelovao potpuno nezamislivo. Drugim riječima – zemlja koja je u jednom periodu imala platu od 150 eura mjesečno, danas ima minimalne zarade od 600 eura i 800 eura. To nije kozmetička promjena. To je strukturna promjena ekonomije i jasna poruka da model siromaštva i stagnacije više nije jedina opcija. Je li dovoljno? Nije. Može još! Ali ne sa DPS-om. Nikad sa DPS-om“, rekao je Pejak.
