Itana Grbić i Ivona Pavićević obavijestile su predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisodu i stručni štab reprezentacije da su odlučile da stave tačku na nastupe u nacionalnom timu, čiji su dres sa ponosom nosile dugi niz godina, ostavljajući dubok trag u istoriji crnogorskog rukometa.
Tokom svojih reprezentativnih karijera, Grbić je nastupala na 13, a Pavićević na 11 velikih takmičenja, odnosno olimpijskih igara, prvenstava Evrope i svijeta. Obje su bile važan dio generacije koja je ispisivala neke od najljepših stranica našeg rukometa, prepoznate po borbenosti, kvalitetu i nepokolebljivom zajedništvu na terenu.
Najveći uspjeh u dresu sa državnim grbom bilo im je osvajanje bronzane medalje na Evropskom prvenstvu 2022. godine, koje je održano u Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.
Kroz godine provedene u reprezentaciji, Grbić je bila jedan od ključnih stubova u organizaciji igre i lider na terenu, dok je Pavićević velikim doprinosom u svim segmentima igre bila oslonac ekipe u najvažnijim momentima. Njihov uticaj nije se ogledao samo kroz igre i rezultate, već i kroz primjer koji su davale mlađim generacijama.
Posljednje nastupe u dresu sa državnim grbom upisale su u martu – Pavićević je igrala u prvom, a Grbić u oba duela protiv Islanda.
Itana reprezentativnu karijeru završava sa 124 nastupa i 196 golova, dok je Ivona u dresu sa državnim grbom postigla 160 pogodaka na 111 utakmica.
„Prave ljubavi se ne planiraju, one se dese same od sebe. Moja ljubav je bila na prvi pogled i traje skoro dvije decenije. Svako dijete ima neki san. Jedanaestogodišnjoj meni san je bio rukomet na najvećem nivou. Nisam se plašila da ga sanjam, niti da se borim da ga jednog dana živim. Lucidna i hrabra, epiteti su koje često čujete od komentatora u prenosima utakmica čiji sam akter. Kada pogledam unazad to su osobine koje su krasile mlađu mene, na samom početku. Danas, svjesnija i zrelija, zahvalna sam i ponosna na “malu Itanu” što je bila baš takva.
Sjećam se tih dana. Prvih treninga. Prvih utakmica i turnira. Truda, rada i odricanja. Sve je bilo vođeno jednom željom – da obučem najljepši dres sa najljepšim grbom. Da predstavljam i branim boje Crne Gore. Ljubav prema svojoj zemlji, osjećaj pripadnosti i emocije koje se javljaju svaki put kada vidim zastavu ili čujem himnu je nasljeđe mojih roditelja. Vjerujem da se to nosi iz kuće, kao i vaspitanje da najviše voliš svoje.
Oni me nisu mogli naučiti kako se za tu ljubav bori na terenu. Nije bilo ni potrebe. Pojavile su se zlatne lavice, kao najbolji primjer kako se bori i gine za državu i za svoj narod.
Gledajući njih dobila sam još veću motivaciju da ispunim svoj dječiji san. Da zaigram za reprezentaciju. Da budem kao one. Da budem jedna od njih. Nije prošlo mnogo stigla je i zlatna 2012. godina. Uspjesi koji su ispisali istoriju crnogorskog rukometa. Sjećam se dočeka u ulici u kojoj sam odrasla. “Mala” Itana pokušava da se probije kroz masu. Da priđe našim heroinama. Da dobije autogram ili sliku.
Tri godine kasnije stojim rame uz rame sa njima. Debitujem za reprezentaciju. San postaje stvarnost. U sebi vrištim od sreće. Tada shvatam da se trud isplati. Sve je moguće kada dovoljno vjeruješ i kada si spreman da naporno radiš. Počinju da rastu apetiti. Želim ono o čemu sanja svaki profesionalni sportista, najveću svjetsku scenu. Olimpijske igre. Tokio, sa mojim djevojkama i medalja godinu kasnije najljepši su trenuci moje karijere. Uspomene za cijeli život.
Danas, sa ponosom i ogromnom zahvalnošću, donosim odluku da u aprilu zatvorim ovo posebno poglavlje i oprostim se od dresa reprezentacije. Hvala svim saigračicama, trenerima, fizioterapeutima i ljudima iz saveza. Hvala svima koji su bili dio ovog puta. Hvala mojoj porodici koja je od prvog dana bila moja najveća podrška. Hvala navijačima na bezrezervnoj ljubavi i podršci.
Želim puno sreće mojim saigračicama na predstojećim utakmicama i prvenstvu. Biću tu i neću štedjeti grlo ni dlanove. Želim da što više mladih rukometašica ispuni san koji sam i ja sanjala. Da naša država ponovo bude na vrhu Evrope. Da svi budu ponosni na „lavice“. Da zajedno slavimo. Za rukomet. Za narod. Za Crnu Goru. Jer ova ljubav ne prestaje ona samo mijenja ulogu“, kazala je Grbić.
„Nositi dres sa državnim grbom za mene je bila najveća čast i privilegija. Tokom svih ovih godina, zajedno sa saigračicama prošla sam kroz mnogo lijepih trenutaka, velikih pobjeda, ali i izazova koji su nas činili jačima kao tim. Upravo ti trenuci zajedništva i borbe ostaju ono što ću najviše pamtiti iz reprezentativne karijere. Nakon dugog razmišljanja, odlučila sam da je vrijeme da stavim tačku na nastupe za reprezentaciju. Nije bilo lako donijeti ovu odluku, ali vjerujem da je prava u ovom trenutku. Zahvalna sam svima koji su bili dio mog puta u nacionalnom timu i ponosna na sve što smo zajedno ostvarile. Uvijek ću biti uz „lavice“ i sa posebnom emocijom pratiti njihove buduće uspjehe“, kazala je Pavićević.
„Rukometni savez Crne Gore izražava iskrenu i duboku zahvalnost Itani i Ivoni na svemu što su pružile reprezentaciji – na predanosti, profesionalizmu i emociji sa kojom su godinama branile boje naše zemlje“, poručili su iz Saveza.
