„Ajfelov most“ pokrenuli su Miljenko Jergović i Ana Bogišić 19. jula 2010. godine, kao, kako sam Jergović zapisuje u predgovoru, „mali i nepretenciozni kućni časopis“ namijenjen objavljivanju književnih, fotografskih i likovnih radova prijatelja. Šesnaest godina kasnije, taj „kućni časopis“ prerastao je u jedinstveni književni arhiv: prostor u kojem je objavljeno oko šest hiljada tekstova, više stotina autora i autorki, i gdje se književnost čuvala mimo institucija, mimo tržišne računice i mimo sezonskih kulturnih moda.
U predgovoru ovom broju Jergović podsjeća da je Ajfelov most nastao u vremenu kada su se gasili kulturni prilozi u dnevnim novinama i kada je književnosti sve češće nedostajalo javnog prostora. Otuda je i ova antologija više od izbora tekstova: ona je svjedočanstvo jedne uporne, gotovo monaške posvećenosti pisanju, čitanju i pamćenju. „Je li petnaest čitatelja dovoljno piscu da objavi svoj rad? Zapravo, jest!“, piše Jergović, precizno imenujući ono tiho, a suštinsko dostojanstvo književnog rada.
Novo izdanje Arsa donosi prvi dio antologije, naslovljen Antologija „Ajfelovog mosta“ 1/5, što znači da je riječ o prvoj petini šireg izbora, zasnovanog na hronološkom pojavljivanju autora na ovoj platformi. Jergović pritom naglašava da princip izbora nije bio strogo kvalitativan, već su birani tekstovi koji su obilježili ljude s Ajfelovog mosta, kao i oni koji su odstupali od normi aktuelne časopisne i knjiške produkcije.
U ovom broju zastupljeni su: Ivan Lovrenović sa tekstom Povlačenje, Zbigniew Herbert sa Pričom o ruskim emigrantima, Goran Milaković sa tekstom Priča o ruskim emigrantima sto godina poslije, Dario Grgić sa tekstom Rodbina, Stevan Tontić sa Izvještajem sa gubilišta, Ante Tomić sa tekstom Zašto su me zapalili, Refik Ličina sa pričom Ribe u bunaru, Vladimir Šagadin sa tekstom Kraj zime, Vlaho Bogišić sa tekstom August Cesarec, hrvatski argonaut Crvenog Oktobra, Josip Vaništa sa tekstom Kao clown u pustoši, Maša Kolanović sa tekstom Gori početnica, Raif Čehajić sa tekstom Ispraćaj Subotara, Milorad Popović sa tekstom Na kraju vremena, Slavko Goldstein sa tekstovima „Glembajevi“ u Beogradu i Wystan Hugh Auden, pjesnik kojem volim navraćati, Teofil Pančić sa tekstom Palić, podne, ponoć, Anne-Kathrin Godec sa tekstom Stećak kao subjekt promatranja, Ljubeta Labović sa pjesmama Cvjetanje i smrt, Radoslav Petković sa tekstom Da li je bilo Prvog svetskog rata?, Josip Mlakić sa tekstom Hrvatska konjica, Miro Petrović sa tekstom Biti Petar Gudelj, Aleksandar Puškin sa pjesmom Ančar, Marko Vešović sa Sonetom po Bajronu, Dragana Tripković sa odlomkom iz romana “Lovište samoće”, Vladimir Pištalo sa tekstom Ausvajsi i dadaizam, Nikola Bertolino sa tekstom Gugutka, Đurđica Čilić sa tekstom Szymborska, Faiz Softić sa tekstom Rom Šema iz Nedžarića, Boris Dežulović sa tekstom Kao ruganje s dušom, Ivica Đikić sa tekstom 1947, Velimir Ćurgus Kazimir sa tekstom Šljiva, Mirko Kovač sa tekstom Prvi put s ocem u Konavlima, Almin Kaplan sa tekstom Na rubu šume, Vjeran Zuppa sa tekstom Posljednje pismo Petra Pana, Dušan Kecmanović sa tekstom Slovenci, žrtve svoje jedinstvenosti, Mirko Marjanović sa tekstom Kako na zapadu tako i na istoku, kako na sjeveru tako i na jugu, i Enver Kazaz sa tekstom Bismila za moju generaciju.
„Novi broj Arsa zato ne predstavlja samo izbor iz jedne važne književne platforme, nego i gest kulturnog pamćenja. Ovo izdanje podsjeća da književnost još uvijek ima gdje da stanuje“, ističe se u saopštenju.
