One se terete da su oštetile državu isplatama varijabila, prekovremenih sati i prazničnih dnevnica, da su omogućile sticanje imovinske koristi osobi angažovanoj po ugovoru o djelu i da je nanijeta šteta zbog službenih putovanja tog lica, navodno fiktivnih službenih putovanja, te familijarnim i prijateljskim dijeljenjem skupocjenih telefona marki „samsung“ i „ajfon“. I dok tužilaštvo smatra da su kroz postupak vođen pred Višim sudom u Podgorici dokazane sve tačke optužbe, tražeći zatvorske i novčane kazne za Perović i Paović, te da im se, po izricanju presude, odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva, odbrana, s druge strane, smatra da je dokazana nevinost bivših članica menadžmenta ASK, da je optužnica iskonstruisana i da bi njihovo potencijalno pritvaranje značilo nastavak njihovog linča.
U gotovo dvosatnom iznošenju završnih riječi, zastupnica optužnice ispred Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Maja Janković zatražila je od suda da Perović i Paović oglasi krivim i osudi po zakonu, te da se prilikom odmjeravanja kazne pođe od njihovih ličnih svojstava i da se kao naročito otežavajuća okolnost cijeni to što su vršile funkcije od posebnog javnog interesa.
Janković je predložila da im se izrekne zatvorska kazna, kao glavna, i novčana, kao sporedna, ukazujući da sud, s obzirom da je riječ o produženom krivičnom djelu, može odrediti i strožu kaznu. Smatra da bi visina zaprijećene i potencijalno izrečene zatvorske kazne mogla navesti okrivljene na odluku o bjekstvu, zbog čega je predložila određenje pritvora.
U rješenjima o prekovremenom radu, prema ocjeni Janković, unošeni su neistiniti podaci o broju radnih sati, dok je nalaz vještaka, kako je ukazala, potvrdio da broj prekovremenih sati ni za jedan analizirani mjesec nije prešao 20 časova. Janković je ukazala da isplaćeni iznosi po tom osnovu, odnosno ukupna šteta od 5.796 eura, nije ni približna stvarnim prekovremenim radnim satima. I za varijabilni dio zarade, prema ocjeni tužiteljke, Perović nije bila ovlašćena da donosi rješenja za sebe, ukazujući da je prikazivala prekovremene sate koje „ni približno nije odradila“. Za njene pomoćnike Ninu Paović i Borisa Vukašinovića je, kako smatra Janković, proizvoljno određivala visinu prekovremenih sati, te da nalaz vještaka pokazuje da njihov dopunski rad u periodu od februara 2023. do marta 2024. nije prelazio 16 časova (za Paović), odnosno devet časova (za Vukašinovića) mjesečno.
Ukazujući na više detalja, zbog kojih smatra da je dokazano da su Perović i Paović pribavile imovinsku korist za Nikolu Lekića, angažovanog po ugovoru o djelu u ASK, Janković je ukazala da je to lice, iako nije bio zaposleni u ASK, službeno putovalo o trošku ASK, te da je tokom putovanja u Sjedinjenje Američke Države (SAD) odsijedalo u hotelima visoke kategorije (Kapital Hilton – Vašington, Gotam – Njujork, Hajat – Atlanta), te da dokumentacija pokazuje da je istovremeno boravio u hotelima u Vašingtonu i Njujorku, „sve o trošku Agencije“. Tužiteljka je u završnim riječima ukazala i kako je Perović, kako proizilazi, dijelila telefone vrijedne i do 1.600 eura ili dobijene kroz donaciju. Ona je naglasila da je iz nalaza i mišljenja vještaka nesporno utvrđeno da su telefone ASK koristila lica koja nisu radila u toj instituciji – ćerka Jelene Perović i njen otac, ćerka Nikole Lekića, te majka Nine Paović.
Janković je naglasila da neki od tih telefona do danas nisu vraćeni ASK, ukazujući da je bivši predsjednik Savjeta ASK Momčilo Radulović nastavio da koristi dodijeljeni telefon i nakon prestanka mandata i da je taj uređaj otpisan (kao neispravan, dotrajao) iako je u trenutku otpisa bio pod garancijom.
U završnim riječima Jelene Perović i njenog advokata Nikole Martinovića ukazano je da je ovaj predmet motivisan ličnom netrpeljivošću i političkim namjerama o preuzimanju ASK. Oni su ukazali da nikakva šteta po državu, a ni po ASK, nije mogla nastati, kada je riječ o varijabilama, prekovremenom radu, naknadama članovima Savjeta jer su plaćeni za faktički rad. Ocijenjeno je da nalaz vještaka u vezi sa prekovremenim satima, analizom baznih stanica mobilnih telefona, ne može biti od značaja, jer su prekovremeno radili i van prostorija ASK.
Perović je ukazala da su naknade članova Savjeta bile u njenoj nadležnosti, da ne postoji umišljaj oko davanja mobilnih telefona.
„Ako su sredstva za varijabile i naknade planirane budžetom, ne može se govoriti o šteti jer su bila u skladu sa finansijskim planom. Ne postoji prepreka da se prekovremeni rad ostvari od kuće“, smatra Perović.
Ocijenila je da ne stoji navod iz optužnice da je oštećena država, te i u slučaju da postoji šteta, da bi tada oštećena bila ASK. Perović je kazala da je rješenje o prekovremenim satima za pomoćnika direktora, na koje je ukazala tužiteljka, sigurno greška u kucanju datuma, te da tvrdi da nikad nijedno rješenje nije donijeto unaprijed. Ona je ukazala da je revizija Državne revizorske institucije o upravljanju ugovorima o djelu potvrdila da lica angažovana na taj način mogu službeno putovati o trošku institucije koja ih angažuje. Perović je u završnim riječima naglasila da je Lekić plaćen za faktički rad i da stoga nema nikakve štete. Ona je naglasila da nad službenim telefonima nije imala pravo svojine da bi to pravo mogla prenijeti na bilo koga.
