Naglasio je da je veoma važno da Vlada Crne Gore fazno usklađuje maržu sa rastom troškova, kako se ne bi dodatno ugušile manje naftne kompanije, koje su najranjivije.
U Crnoj Gori, usljed značajnih fluktuacija radne snage, tačan broj zaposlenih varira iz dana u dan.
“Moglo bi se reći da je u prosjeku po benzinskoj stanici potrebno između osam i deset zaposlenih, u zavisnosti od sadržaja, veličine i pozicioniranosti samih objekata, te tako možemo reći da samo na maloprodajnim objektima radi od 950 do 1.000 zaposlenih”, kazao je Striković.
S obzirom da predstoji period godine u kojem je izražen turistički potencijal i povećana tražnja za naftnim derivatima, samim tim se, po njegovim riječima, povećavaju i potrebe za radnom snagom na benzinskim stanicama.
“Za sada ne možemo govoriti o otpuštanju radnika. Međutim, u slučaju da dođe do dugotrajnih poremećaja u snabdijevanju, situacija bi sigurno bila drugačija”, pojašnjava Striković.
Podsjeća da je nakon predloga koje su uputili resornom ministarstvu i Vladi Crne Gore dogovoreno da se obračunski period skrati sa 14 na sedam dana, čime će se promjene na svjetskoj berzi brže reflektovati na tržište i samim tim, kako je rekao, omogućiti normalno odvijanje nabavke i prodaje naftnih derivata na benzinskim stanicama.
“Trenutna situacija varira na dnevnom nivou, te ukoliko se situacija na tržištu dodatno zakomplikuje, smatramo da treba ozbiljno razmotriti liberalizaciju tržišta kao mjeru zaštite. Primarni cilj mora biti da građani i privreda ni u jednom trenutku ne ostanu bez goriva. U uslovima velikih poremećaja, fleksibilnije formiranje cijena i otvorenije tržište mogu biti ključni mehanizmi za očuvanje kontinuiteta snabdijevanja i stabilnosti sistema”, smatra Striković.
Ipak, zbog oslabljene tržišne konkurentnosti, izbor je danas veoma sužen, posebno u situacijama kada dolazi do velikih promjena na berzama.
“Dodatni problem predstavlja činjenica da je marža strogo ograničena i nepromijenjena već 24 godine, uprkos značajnom rastu svih troškova poslovanja. Takav model jednostavno više nije održiv. Sve je prisutnija pojava koncentracije manjeg broja tržišnih igrača”, poručio je.
Upozorava da ukoliko Vlada ne preduzme konkretne korake u pravcu korekcije marži, postoji realna opasnost da se male naftne kompanije dodatno ugase.
“Time bi konkurentnost tržišta bila ozbiljno narušena, što bi imalo lančane posljedice — veći rizik za stabilnost snabdijevanja, negativan uticaj na privredu i građane, kao i potencijalna otpuštanja radnika”, ocijenio je Striković.
Direktorat i nadležno ministarstvo, kako je istakao, nijesu pokazali dovoljno razumijevanja za potrebu adekvatnog i proporcionalnog razvoja ove važne grane privrede.
“Izostao je partnerski odnos koji je bio neophodan u ovako kompleksnim tržišnim okolnostima. Posebno zabrinjava činjenica da smo jedna od rijetkih primorskih zemalja koja nije omogućila većem broju operatera da koriste pomorski transport kao ključnu rutu za uvoz goriva. Time smo sebi ograničili alternativne izvore snabdijevanja i dodatno oslabili tržišnu fleksibilnost. Umjesto da Crna Gora, sa skladišnim kapacitetima koje posjeduje više decenija, bude prepoznata kao regionalni distributer i time dodatno razvija energetsku i saobraćajnu infrastrukturu po tom osnovu, postali smo zemlja čija se skladišta djelimično ili uopšte ne koriste, a više od 40 odsto ukupnih potreba uvozimo iz zemalja okruženja razvijajući njihove distributivne kapacitete”, kazao je Striković.
I pored činjenice da zaposleni na maloprodajnim objektima imaju relativno dobre i konkurentne zarade, ističe da se poslodavci suočavaju sa trendom njihovog odlaska u brojne druge sektore koji nemaju tržišnih ograničenja po pitanju marži i razvoja.
Takođe, primjetan je trend odliva prema državnim kompanijama i javnoj upravi.
“To je poražavajući signal — da radnici napuštaju profitabilan i tržišno orijentisan sektor i prelaze u sistem koji predstavlja budžetski teret. Takav trend dodatno slabi privatni sektor, koji bi trebalo da bude nosilac razvoja i ukazuje na dublje strukturne probleme na tržištu rada i u ukupnom ekonomskom ambijentu. Ukoliko se ovakva praksa nastavi, to može dugoročno uticati na kvalitet usluge, operativnu efikasnost i ukupnu stabilnost sektora”, zaključio je Striković.
