Dok se u Briselu govori o ekocidu kao krivičnom djelu, na sjeveru Crne Gore prizori devastacije prirode otvaraju ozbiljna pitanja odgovornosti i kontrole.
“Ovo su Rožajske šume, u kojoj smo zatekli totalne sječe, s tim što to u šumarskim knjigama nije evidentirano, a panjevi su uglavnom imali apsolutna obilježja Uprave za šume. Na samoj granici sa Kosovom smo zatekli desetine hektara totalne sječe, apsolutne, gdje nije ostalo ni mlado drvo“, kazao je Andrija Delić, državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Predstavnici civilnog sektora upozoravaju da je neophodno precizno definisati odgovornost za uništavanje prirodnih resursa kroz krivično zakonodavstvo.
“Mi predlažemo jedno sveobuhvatno rješenje, prvo ekocid kao posebno krivično djelo sa kaznom od 5 do 15 godina za osnovno djelo. Od 10 do 12 godina za teški oblik. Pravna lica koja unište ekosistem plaćaju kaznu od 500. 000 do 5 miliona eura“, kazao je Željko Stijović iz NVO Epika.
U saradnji sa Poreskom upravom Crne Gore, dodaje Delić, utvrđene su brojne nepravilnosti o porijeklu sirovine.
“Tu smo došli do frapantnog dokaznog materijala gdje je građa na tim pilanama bila porijeklom iz naloga odnosno iz rješenja za pomoć seoskom stanovništvu“, kaže Delić,
Stijović predlaže da se uvede gruba nepažnja.
„Odnosno da kompanija koja ignoriše poznate rizike ne može kasnije reći da nije bila svjesna“, naveo je Stijović.
Između zakona i stvarnosti na terenu, Crna Gora sabira posljedice nelegalne gradnje, uništenih korita Morače i Zete, zagađenja i pomora ribe – sliku koja sve češće liči na tihi ekološki slom. Zato zahtjev da ekocid postane posebno krivično djelo više nije pitanje izbora, već granica između deklaracije i opstanka prirode, saglasni su sagovornici Jutarnjeg programa.
