U analizi koju je za CDT pisao direktor Instituta Damar Vuk Čađenović navodi se da se građanska država i otvoreno društvo nalaze u mnogim deklaracijama, partijskim programima i da ih političke elite konstantno pominju u javnim nastupima.
„Ali 20 godina od obnove nezavisnosti, legitimno je pitati koliko je Crna Gora zapravo otvorena i građanska država“, piše u analiza koja je pripremljena u okviru dijaloga koji CDT sa Institutom Damar pokreće povodom obilježavanja 20 godina nezavisnosti.
Čađenović je u analizi podsjetio da je Crna Gora ustavno određena kao građanska država, što znači da politička zajednica počiva na građaninu kao nosiocu suverenosti, a ne na privilegovanom identitetskom kolektivu.
“Međutim, između ustavne formule i društvene stvarnosti postoji prostor u kojem se odlučuje stvarni karakter jednog poretka. Taj prostor čine institucije, političke partije, kultura javne rasprave i svakodnevna sposobnost društva da prihvati razliku bez pretvaranja razlike u trajni sukob”, navodi se u analizi.
U tom dokumentu se ističe da položaj žena predstavlja jedan od jasnijih pokazatelja da se crnogorski politički prostor makar djelimično otvarao.
Navodi se da se u Skupštini Crne Gore vidi rast učešća žena, da su kvote i institucionalni mehanizmi otvorili vrata koja partijska selekcija i politička kultura same nijesu bile spremne da otvore, kao i da otpor patrijarhalnih obrazaca i dalje ostaje prisutan.
Slična logika, kako se ističe u analizi, važi i za položaj manjinskih zajednica.
“U periodu 2006–2023 zastupljenost manjinskih partija u Skupštini Crne Gore varira, ali 2023. godina predstavlja maksimum, sa ukupno deset mandata manjinskih lista i partija – šest Bošnjačke stranke, tri albanskih partija i jedan hrvatske partije”, piše u analizi.
To, kako se navodi, pokazuje da je u pluralnom društvu politička stabilnost održivija kada se različitosti institucionalno uključuju, nego kada se politika gradi oko pretpostavke jedne dominantne zajednice.
“Građanska država, u tom smislu, nije negacija manjinskih identiteta, već okvir u kojem se oni politički priznaju bez dovođenja u pitanje jednakosti građana”, dodaje se u analzi.
Međutim, ukazuje se da afirmativna zastupljenost nije isto što i depolarizacija.
“Raspoložive analize pokazuju da su manjinske partije dugo djelovale kao stabilizatori suverenističkog i proevropskog pola, ali i da se dio biračkog prostora postepeno etnički konsolidovao”, ocjenjuje se u analizi.
U dokumentu se navodi da su “partije često ispravnu ideju afirmativne reprezentacije prevodile u trajnu logiku etničkog adresiranja birača”.
“Tako se od referendumske formule građanske i multietničke države postupno prelazi ka obrascu u kojem partije razlike ne amortizuju, nego ih održavaju kao stabilnu infrastrukturu političke mobilizacije”, dodaje se u dokumentu.
Otvorenost jednog društva, kako je poručeno, ne mjeri se samo time ko je formalno prisutan u institucijama, već i time kako društvo doživljava različite grupe.
“Na skali od 0 do 1, gdje više vrijednosti znače veću negativnu socijalnu distancu, distanca prema Albancima pada sa 0,471 u 2006. na 0,383 u 2016. i 0,292 u ovoj godini”, navodi se u analizi Čađenovića.
Kako je rekao, distanca prema Romima ostaje vrlo visoka 2006. i 2016. godine (0,605), ali u ovoj godini pada na 0,362.
Čađenović je kazao da, nasuprot tome, distanca prema LGBT osobama ostaje gotovo nepromijenjeno visoka – 0,57 u 2006, 0,57 u 2016. i 0,561 u ovoj godini.
“Crna Gora jeste postala otvorenija i inkluzivnija nego što je bila 2006. godine, ali još nije dovoljno konsolidovala građanski model da bi on bio otporan na političke i identitetske regresije”, zaključuje se u analizi koju je za potrebe CDT-a pisao Čađenović.
