“U naletu samodopadljivosti, narcisoidnosti ili samo sa željom da ponovo bude idolizovan, bivši Šef izgovori: Nismo napravili ni jednu grešku od 1996. do 2006.“, kazao je Vešović.
Vešović navodi da to može da se tumači na puno načina, ali najprirodniji je taj da je ovo svojevrsno priznanje. Ako se pitate za šta, uradićemo rekapitulaciju svega što se desilo od 1996. do 2006. u kontekstu ove rečenice, da ništa od toga što se desilo nije bila greška! Rekapitulacija služi kao osvježivač pamćenja, posebno za one nostalgične za bivšim režimom ili one koji tvrde: Bolje se živjelo pod DPS-om!
“Možda i najveća mrlja na obrazu Crne Gore, i dan danas, ubistvo Duška Jovanovića dogodilo se 2004. godine. Kaže Milo – nije greška. Nije greška ni to što nije rasvijetljeno“, ističe Vešović.
Vešović naglašava da je Đukanovićev savjetnik za bezbjednost, Goran Žugić, ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima 2000. godine. Nije to bila greška, kaže Milo. Nije greška ni to što nije rasvijetljeno, kazao je Vešović.
“U tih deset godina desio se ogroman broj napada na novinare, njihove porodicu i imovinu. Nije to bila greška tvrdi Milo“, ističe Vešović.
Vešović navodi kako su u tom periodu ugašena i pod stečaj otišla sledeća preduzeća: Radoje Dakić, Obod, Titeks, Marko Radović i mnogi drugi, a u tom periodu krenuo je raspad Boksita i KAP-a. Ništa od toga nije bila greška, kaže Milo. Nije greška jer su izabrani pojedinci profitirali na uštrb hiljada i hiljada radnika.
“Greška nije bila ni afera Telekom, koja se dogodila baš u tom razdoblju. Nije to bila greška, kaže Milo. Bila je to dobro organizovana pljačka države“, kazao je Vešović.
Vešović ističe da ključna greška koja to nije bila, kako tvrdi Milo, je šverc cigareta. Nema presude, vapi bivši Šef države, nije greška. Ni sva ubistva ljudi koji su htjeli da se suprotstave tome nisu greška. Namjerno je ubijen Pavle Bulatović.
“Ovo je samo dio ledenog brijega koji se sunča iznad površine okeana, a počiva na još mnogo stvari koje nisu bili greška. Oprostiće mi čitaoci ovih redova što neću pomenuti mnogobrojna maltretiranja, prebijanja, ucjene, prevare, korupcije, lažiranje istorije i još puno toga, jer za to je potreban roman. A ovo je ipak samo mali podsjetnik za one sa nešto kraćim pamćenjem (namjernim ili slučajnim), za one koji nešto od ovoga možda i nisu znali i za Mila za koga ovo nisu greške“, zaključuje Vešović.
