„Na samom vrhu eskalacione ljestvice nalazi se sumnja da Rusija možda radi na tehnologiji kojom bi nuklearnu eksplozivnu napravu postavila u orbitu“, rekao je general-major Michael Traut, komandant Svemirske komande Bundesvera, u intervjuu za Politico na berlinskom vazduhoplovnom sajmu ILA.
Na pitanje smatra li takav scenario realnim, Traut je odgovorio: „Ne mogu to isključiti.“
Posljedice nuklearne detonacije u svemiru
Nuklearna detonacija u svemiru ne bi ličila na klasičan udar na Zemlji, ali bi njene posljedice bile razorne za savremena društva i vojske, čije funkcionisanje zavisi od satelita za komunikaciju, navigaciju, bankarstvo, saobraćaj, vremensku prognozu i vojno navođenje.
„Kada bi se danas dogodilo nešto poput Starfish Primea“, izjavio je Traut, misleći na američki nuklearni pokus na velikoj visini iz 1962. godine, „do trećine svih satelita u niskoj Zemljinoj orbiti moglo bi prestati da radi u narednim sedmicama i mjesecima.“
Time bi se, upozorio je, dodatno pogoršao problem svemirskog otpada i povećao rizik od kaskadnih sudara, poznat kao Keslerov efekat. „Čak je zamislivo da određene orbitalne visine ne bi bile upotrebljive decenijama“, dodao je.
Nova njemačka strategija
Upozorenje dolazi u trenutku kada Berlin nastoji da svemir postavi kao centralni stub svoje odbrambene politike. Nova njemačka strategija svemirske bezbjednosti nalaže da Bundesver mora biti sposoban ne samo da štiti pristup svemiru za Njemačku i saveznike, već i da protivnicima ograniči mogućnost njegovog korišćenja.
Traut je rekao da su se prijetnje u svemiru „masovno razvile“ posljednjih godina, od ometanja GPS-a i upotrebe lasera do fizičkih napada na satelite. Na nižem nivou, elektromagnetske smetnje i ometanje laserima već su svakodnevica.
„Najbolji primjer je ometanje GPS-a u baltičkom regionu“, kazao je, dodajući da to pogađa civilno vazduhoplovstvo i pomorski saobraćaj.
Odvraćanje uključuje i ofanzivnu komponentu
Njemački odgovor, smatra on, ne smije biti suzdržan.
„U arenu se ne ulazi samo sa štitom“, rekao je Traut. „Funkcionalno odvraćanje uvijek ima aktivnu, ofanzivnu komponentu.“
Naglasio je da „ofanzivno ne znači agresivno“, ali je dodao da Njemačka mora biti sposobna da preuzme inicijativu u sukobu. To uključuje djelovanje protiv protivničkih svemirskih sistema, ne nužno u orbiti, već i protiv šire infrastrukture koja omogućava rad satelita – od zemaljskih stanica do sistema za ometanje.
Njemačka će, najavio je, nabaviti nekinetičke sisteme, uključujući ometače i lasere, kao i inspekcijske satelite te, dugoročno, svemirske letjelice za zaštitu sopstvenih satelita, nadzor protivničkih sistema i potencijalno djelovanje protiv njih.
Evropska saradnja i budući planovi
Berlin takođe planira da uspostavi sopstvenu vojnu satelitsku komunikacionu konstelaciju pod nazivom SATCOMBw 4, osmišljenu kako bi zadovoljila rastuće potrebe Bundesvera za bezbjednom vezom.
Traut je pojasnio da se taj sistem ne bi trebalo smatrati konkurentom EU-ovoj konstelaciji za bezbjednu povezanost IRIS².
„IRIS² ne vidimo kao konkurenciju, već kao komplementarni dodatak“, rekao je, dodajući da bi njemačka konstelacija smanjila pritisak na sistem EU i oslobodila kapacitete za druge korisnike.
Njemačka takođe želi da omogući partnerima korišćenje buduće mreže. Cilj je, rekao je Traut, „da se u projekat uključi što više evropskih partnera“, posebno zemalja koje ne mogu ili ne žele da grade sopstvenu satelitsku konstelaciju.
Comments