Oni su, kako ističe, bili poput pčela rasutih širom svijeta.
“Sa najtežih i najudaljenijih cvjetova tuđine donosili smo med svojoj matici — našoj jedinoj Crnoj Gori. Taj med nije nastajao lako. Nastajao je od znoja, od odricanja, od suza ljudi koji su protjerani iz svojih košnica, iz svojih domova, iz svoje zemlje. A danas nam upravo oni koji nijesu ni gradili ni branili tu kuću pokušavaju objasniti da nijesmo dovoljno „prisutni“ da bismo odlučivali o njenoj sudbini”, poručila je Kajević Čolović.
Dodaju da oduzimanjem prava glasa dijaspori ne briše se samo ime iz biračkog spiska — udara se direktno na identitet jednog naroda.
“Oduzima nam se sloboda govora, pravo mišljenja, pravo da budemo dio zemlje kojoj pripadamo srcem, porijeklom i žrtvom. Nikada nas nijeste pitali šta nama treba. Nijeste pitali majke koje decenijama čuvaju ključeve praznih kuća u zavičaju. Nijeste pitali one koji su podizali domove, ulagali kapital, pomagali rodbinu, obnavljali sela i gradili Crnu Goru onda kada joj je bilo najteže. Gledali ste nas sa visine, a upravo smo mi bili stub opstanka hiljada porodica”, ističe Čolović Kajević.
Dodaje da nijesu oni zaboravili puške uperene sa Hajla na njih. Nijesu zaboravili ni suze majki koje je crnogorski ljuti kamen oplakao za njima. Nijesu.
“Ali smo ostali ljudi puni dostojanstva i ljubavi prema svojoj domovini — našoj Crnoj Gori. I ako ćutimo — ne zaboravljamo. I ako ćutimo — nijesmo nijemi. I ako ćutimo — pitajte se do kada ćemo ćutati. Jer sve ima granicu. Do trenutka kada dirnete u majčinu suzu. Do trenutka kada pokušate da narodu oduzmete pravo na njegovu zemlju, njegovo ime i njegovo dostojanstvo. A kada narod ustane da brani suzu svoje majke i čast svoje domovine — tada više nema tišine. Tada govori srce cijelog naroda”, navela je Čolović Kajević.
Kako naglašava, oni nijesu ničiji robovi da ih sjutra broje, evidentiraju i obilježavaju kao da su teret. Brojevima su u istoriji obilježavani samo oni kojima se oduzimala ljudskost.
“A mi smo ponosan narod — daleko od ognjišta, ali dušom uvijek prisutni uz svoju zemlju. Ne odvajajte djecu od njihove matice. Ne udarajte na sopstveni narod. Danas birate savjete podobne vlasti, a ne ljude koje dijaspora smatra časnim i zaslužnim predstavnicima. Iz dana u dan zabijate nož u leđa ljudima koji su decenijama branili ime Crna Gora po svijetu. I ne pitate se dokle ćemo ćutati”, naznačava Čolović Kajević.
E pa došlo je kako kaže, vrijeme da više ne ćute. Dodaje da će podignuti glas jače nego što misle. Dalje nego što mogu zaustaviti. Jer ovo više nije samo političko pitanje — ovo je pitanje dostojanstva, identiteta i opstanka veze između matice i njene dijaspore.
“Ko želi da baci Crnu Goru na koljena? Ko ima interes da se odrekne miliona svoje djece širom svijeta? Zašto se udara direktno na državljane Crne Gore? Na dijasporu koja nikada nije prestala da voli svoju zemlju? I zato pitamo: Šta je dijaspora uradila osim što je pomagala? Kome mi to smetamo? Sopstvenoj majci sigurno ne. Mi smo za vas bili fabrike bez dimnjaka — fabrike koje nijesu zagađivale, nijesu dimile, nijesu uzimale. Samo su donosile, ulagale i doprinosile svojoj matici. I eto kako nam vraćate. Ali neka bude jasno: Nećemo se dati. Ne damo se!”,navodi Čolović Kajević.
Jer oni, kako poručuje, pripadaju Crnoj Gori, a ona pripada njima.
“Dijasporo mi se moliti necemo nikome i pred nikim pokleknuti , mi šaljemo apel da svi zajedno ustanemo protiv neoravde koju nam je vec neko priredio ! Da je vječna naša lijepa domovina — i niko nas nikada neće odvojiti od nje”, zaključila je Čolović Kajević.
