Kako su saopštili iz CGO, nalazi pokazuju izražene razlike u poslaničkim i aktivnostima poslaničkih klubova, pri čemu su najaktivniji u plenarnim raspravama bili poslanici i poslanice opozicije.
„To ukazuje na njihovo snažnije oslanjanje na plenum kao prostor za političko djelovanje, kontrolu izvršne vlasti, javno artikulisanje stavova i otvaranje tema od značaja za građane i građanke“, piše u analizi stručnog saradnika CGO Nikole Đuraševića.
Kako ističu, ubjedljivo najaktivniji bio je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS), Andrija Nikolić, koji je u plenumu govorio skoro 30 sati, 24 minuta i 5 sekundi. Slijedi poslanik Evropskog saveza Boris Mugoša, sa 24 sata, 20 minuta i 24 sekunde, dok su među dodatnih pet najaktivnijih još troje poslanika DPS-a – Mihailo Anđušić sa 18 sati, 4 minuta i 3 sekunde, Aleksandra Vuković-Kuč sa 16 sati, 25 minuta i 30 sekundi i Aleksandra Despotović sa 15 sati, 35 minuta i 26 sekundi, kao i Milan Knežević iz Demokratske narodne partije (DNP), sa 14 sati 39 minuta i 24 sekunde, i Vasilije Čarapić iz Pokreta Evropa sad (PES), sa 14 sati 31 minut i 43 sekunde.

S druge strane, među poslanicima sa najmanjim učešćem u plenarnim raspravama ponovo se izdvaja Gordan Stojović iz PES-a, koji je za gotovo tri godine govorio svega 15 minuta i 14 sekundi. Slijedi Milena Vuković iz GP URA, sa nešto više od 16 minuta i 20 sekundi (uz napomenu da je poslanički mandat preuzela prije manje od godinu dana), zatim Vladimir Bakrač iz PES-a sa 34 minuta i 26 sekundi, Jelena Kljajević iz DNP-a sa 47 minuta i 50 sekundi, Artan Čobi iz Albanskog foruma, sa 50 minuta i 45 sekundi i Vladimir Dobričanin iz Ujedinjene Crne Gore sa 56 minuta i 38 sekundiobraćanja u plenumu.
„Iako dužina obraćanja nije jedino mjerilo kvaliteta parlamentarnog rada, ovi podaci predstavljaju važan indikator vidljivosti i aktivnosti poslanika u jednoj od ključnih funkcija Skupštine – javnoj raspravi“, navode iz CGO-a.
Kako ističu, upravo je plenum mjesto na kojem se raspravlja o zakonima, postavljaju pitanja izvršnoj vlasti, artikulišu politički stavovi i vrši parlamentarna kontrola Vlade.
„Zbog toga minimalno ili gotovo simbolično učešće u raspravama otvara pitanje odnosa prema poslaničkom mandatu i javnoj odgovornosti, posebno imajući u vidu da građani i građanke ne biraju i ne plaćaju poslanike i poslanice da budu nijemi posmatrači političkih procesa“, navodi Đurašević u svom izvještaju.