Reagovanje SDT-a prenosimo integralno:
„Povodom otvorenog pisma osuđene bivše specijalne tužiteljke Lidije Mitrović, neistinitog u dijelu rada Specijalnog državnog tužilaštva i postupanja glavnog specijalnog tužioca, a zbog pojačanog medijskog interesovanja, upoznajemo da su:
Specijalnom državnom tužilaštvu, 23. marta i 13. aprila 2021.godine, podnijete dvije krivične prijave protiv bivše ministarke odbrane O.I. i dodijeljene u rad sada osuđenoj bivšoj specijalnoj tužiteljki.
U decembru 2022.godine, sada osuđena je izradila nacrt odluke neposredne optužnice protiv bivše ministarke odbrane kao okrivljene, po osnovu krivične prijave od 23. marta 2021.godine, a prilikom postupanja u predmetu i izrade nacrta odluke je učinila brojne povrede Zakona o Državnom tužilaštvu, Zakonika o krivičnom postupku, Pravilnika o unutrašnjem poslovanju Državnog tužilaštva i Godišnjeg rasporeda poslova.
Tako je, između ostalog, tokom izviđaja u više navrata povrijedila pravo na odbranu okrivljene i drugih lica, jer okrivljene i njihove branioce nije obavještavala o vremenu i mjestu preduzimanja dokaznih radnji kojima oni imaju pravo prisustvovati, a propustila je da istovremeno riješi krivični predmet u odnosu na sva okrivljena lica, kao i da odluči o drugoj krivičnoj prijavi, od 13. aprila 2021.godine, zbog čega je glavni specijalni tužilac, koristeći ovlašćenja iz Zakona o Državnom tužilaštvu, 1. decembra 2022.godine, sada osuđenoj dao pisano uputstvo za postupanje u konkretnom predmetu, kako bi se predmet riješio u skladu sa zakonom, pravilima o unutrašnjem poslovanju i tužilačkom praksom.
U aprilu 2023. godine, sada osuđena je izradila nacrte dvije vrste odluka – nacrt neposredne optužnice protiv bivše ministarke odbrane kao okrivljene, po osnovu krivične prijave od 23. marta 2021.godine i nacrt rješenja o odbacivanju krivične prijave od 13. aprila 2021.godine. Međutim, utvrđeno je da je nacrt odluke o stavljanju pod optužbu izrađen na osnovu nepravilne primjene zakona i drugih propisa i na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno bez sprovođenja svih neophodnih dokaznih radnji u izviđaju. Takođe, utvrđeno je i da je odluka o odbacivanju krivične prijave pravilna i u skladu sa stanjem u spisima, ali da su povrijeđena pravila postupka u odnosu na prava podnosioca krivične prijave. Imajući u vidu navedeno, glavni specijalni tužilac je, ponovo koristeći ovlašćenja iz Zakona o Državnom tužilaštvu, 6. aprila 2023.godine, sada osuđenoj opet dao pisano uputstvo za postupanje u konkretnom predmetu, kako bi se predmet riješio u skladu sa zakonom.
Osuđena nije završila rad na krivičnom predmetu, do trenutka udaljenja od dužnosti zbog pokretanja krivičnog postupka protiv nje, odlukom Tužilačkog savjeta.
Posebno je za istaći da je, prema čl.132 st.2 i 3 Zakona o Državnom tužilaštvu, osuđena imala pravo da ukaže na nezakonitost ili neosnovanost datih uputstava i da traži da se uputstva ponove, a ako budu ponovljena da podnese pisani obrazloženi zahtjev da se oslobodi od daljeg postupanja u predmetu, kako bi se dao drugom obrađivaču. Međutim, osuđena nije koristila nijedno od prava datih zakonom, što samo za sebe dovoljno govori o zakonitosti i osnovanosti datih uputstava.
Takođe, negiraju se i neistiniti navodi o uticanju glavnog specijalnog tužioca na sudiju Višeg suda u Podgorici Nenada Vujanovića, koji je donio pravosnažnu presudu kojom je osuđenoj izrečena kazna zatvora za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, kao i neistiniti navodi o prijateljskom odnosu glavnog specijalnog tužioca i sudije, odnosno posredovanju glavnog specijalnog tužioca da bliska lica sudije napreduju u službi.
S tim u vezi, a suprotno navodima iz otvorenog pisma osuđene, Specijalno državno tužilaštvo nije bilo zadovoljno odlukom sudije Vujanovića kojom je bivša specijalna tužiteljka oglašena krivom a izrečena joj je zatvorska kazna od sedam mjeseci, zbog čega je izjavilo žalbu, sa predlogom da Apelacioni sud Crne Gore preinači prvostepenu presudu i izrekne strožiju kaznu zatvora, koja je odbijena.
Zaključujemo time da Specijalno državno tužilaštvo i njegov rukovodilac ne utiču, ne pokušavaju da utiču niti imaju namjeru da utiču na postupanje bilo kog sudije radi donošenja sudskih odluka, kao i da će poslove krivičnog gonjenja nastaviti da vrše savjesno, nezavisno, nepristrasno i odgovorno, po Ustavu i zakonu.“
