Konvencija o pravima djeteta ne nudi slobodu bez granica. Naprotiv, njen osnovni koncept počiva na uzajamnom uvažavanju. Imati pravo na obrazovanje ili izražavanje mišljenja znači i obavezu da tim istim postupcima ne ugrožavamo vršnjake ili odrasle. Korišćenje prava nije, i ne smije biti, sinonim za anarhiju, kaže direktorica “Dječjeg Saveza” Duška Šljivančanin.
„To je naravno obaveza da idu u školu, da se vode našim tradicionalnim kućnim vaspitanjem, tu je obaveza da štitimo prirodu, da čuvamo prirodu, obaveza da ne bacamo van kante za smeći ili da ne bacimo flašu u rijeku ili kesu, tako da brojne su obaveze koje nisu ništa spektakularne, već su samo jedan dio korpusa lijepog ponašanja“, kazala nam je Šljivančanin.
Iako se često čuje da se djeci danas „ništa ne smije“, Šljivančanin podsjeća da su ograničenja i sankcije neophodni, ali ne kroz nasilje, već kroz jasan sistem kućnog i školskog reda.
„Moramo prihvatiti to da se ne rješavaju sva pitanja batinama, da se mnogo toga može riješiti na različite načine, na različitim sankcijama ukoliko se određena pravila, bilo da su kućna, bilo da su društvena ili školska, ne poštuju. Tako da i tekako je važno, odgajajući djecu, učestvovajući u njihovom odrastanju, da pravila postoje, jer su ona korisna i u najboljem interesu djeteta jesu ograničavanja“, naglašava Šljivančanin.
Ipak, savremeni tempo života promijenio je djetinjstvo. Slobodno vrijeme, koje je nekada bilo prostor za igru ispred zgrade, danas je često strogo isplanirana agenda kurseva i treninga.
„Nismo išli na privatne časove u ovoj mjeri kako se to danas dešava. Zbog toga te obaveze koje su ponekad i način korištenja slobodnog vremena nekako su pod okriljem obaveze, jer moram na trening, moram na ples, iako to i želim, ali možda mi se tog dana ne ide. Prosto je organizacija porodice drugačija danas zbog novih tekovina i brzine života i različitog radnog vremena naših roditelja“, navela je Šljivančanin.
Glavna poruka roditeljima i prosvjetnim radnicima ostaje ista: naučite djecu pravima da bi prepoznala njihovo kršenje, ali ih istovremeno naučite odgovornosti. Jer, tek kada dijete razumije da njegova sloboda prestaje tamo gdje počinje sloboda drugoga, prava dobijaju svoj puni smisao.
