U izvještaju koji je objavila Vlada Crne Gore, navodi se da je Operativni tim u periodu od 1. aprila do 1. oktobra 2025. kontinuirano pratio i analizirao institucionalno postupanje u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, uz fokus na unaprjeđenju efikasnosti i odgovornosti sistema zaštite.
Precizira se da je razmatrano 16 slučajeva koji uključuju različite oblike porodičnog nasilja i nasilja nad ženama.
Izvještaj opisuje da je Tim bio u komunikaciji sa policijom, centrima za socijalni rad, tužilaštvima, sudovima i ministarstvima, kako bi pribavio informacije, inicirao nadzore i pratio realizaciju preporuka.
Navode da je po prvi put korišćena nadležnost Komisije za nadzor u socijalnoj i dječjoj zaštiti, i iniciran postupak ispitivanja postupanja u predmetu A.P.
„Operativni tim inicirao je održavanje sastanka sa ministrom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, s ciljem jačanja saradnje između Operativnog tima i Ministarstva, sistemskog sagledavanja problema u funkcionisanju centara za socijalni rad i drugih institucija u slučajevima nasilja, kao i razmjene podataka i zajedničkog planiranja mjera za unapređenje institucionalnog odgovora. Do dana podnošenja izvještaja, sastanak nije realizovan jer ministarstvo nije odgovorilo na zahtjev tima“, istaknuto je u dokumentu.
Kada su u pitanju centri za socijalni rad, Operativni tim primjećuje propuste.
„Primijećen je formalistički i reaktivan pristup, umjesto postupanja u skladu sa zakonom propisanim nadležnostima. Pojedini centri i dalje ne postupaju u duhu Istanbulske konvencije i nacionalnog Protokola o postupanju u slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici, te žrtve dovode u situacije retraumatizacije i reviktimizacije“, navodi se u dokumentu.
Ovo se ogleda u praksama poput zajedničkih razgovora sa žrtvama i učiniocima nasilja, što izaziva dodatni stres i opasnost za žrtve.
Navode i da u CSR Podgorica, roditelji bivaju tretirani kao ravnopravne strane čak i onda kada su postojali dokazi o nasilju.
Najvažniji nalaz odnosi se na tužilaštva.
„Pojedini tužioci (u konkretnom ODT u Nikšiću) djela nasilja u kojima su postojali jasni elementi krivičnog djela kvalifikovali kao prekršaje. Neki slučajevi nasilja bez osnova su procesuirani kroz prekršajni postupak, zbog činjenice da je cijenjen jedan konkretni incident nasilja, a ne širi kontekst nasilja, njegov kontinuitet i istorija koji su ukazivali na mogućnost ponavljanja nasilja i visok rizik po žrtvu i dijete“, naveli su u dokumentu.
Sudovi su uočeni kao spori te je konstatovano da su prva ročišta u pojedinim predmetima održavana i nekoliko mjeseci nakon podnošenja prijave.
Takvo kašnjenje umanjuje zaštitni efekat zakonom propisanih mjera i može ugroziti djecu u situacijama roditeljskog kontakta sa nasilnim roditeljem.
Operativni tim zaključuje da je potrebno jačanje odgovornosti institucija, povećanje efikasnosti zaštite žrtava, unapređenje međusektorske koordinacije i komunikacije, te sistemsko praćenje primjene zaštitnih mjera i preporuka u svim institucijama uključenim u zaštitu žrtava nasilja.
Tim naglašava važnost stalnog nadzora, edukacije i unapređenja institucionalnih procedura da bi zaštita žrtava bila pravovremena, cjelovita i efikasna.
