Tokom sastanka u Podgorici istaknuto je da postoji prostor za dalji napredak u oblasti vjerskih prava, dok je američka strana naglasila da su sloboda vjere i ljudsko dostojanstvo među ključnim vrijednostima američke administracije. Sagovornici su razgovarali i o globalnim krizama i ulozi crkava u promovisanju mira.
Mitropolit je Kizu poželio dobrodošlicu u Crnu Goru i upoznao ga sa aktuelnim stanjem vjerskih sloboda i zakonskim okvirom u kojem crkve i vjerske zajednice danas djeluju u Crnoj Gori, osvrnuvši se i na raznolikost vjerskih tradicija u njoj.
Kako navode u saopštenju Mitropolije crnogorsko primorske, Mitropolit Joanikije se na početku osvrnuo i na napore uložene prije nekoliko godina da bi se došlo do elementarne ravnopravnosti svih vjera, rekavši da je današnje stanje, iako ne idealno, ipak zadovoljavajuće i svakako bolje nego ranije, kada je Srpska pravoslavna crkva bila izložena otvorenoj diskriminaciji.
„Kiz je mitropolitu prenio da su sloboda vjere, izražavanja i dostojanstvo svakog ljudskog bića duboko utemeljena u idejama osnivača SAD i njenim konstitutivnim dokumentima, te da su na listi prioriteta i sadašnje američke administracije, s tim da današnja Vlada SAD nema namjeru da drugima govore kako da misle i žive i da se miješa u unutrašnja uređenja država i njihov suverenitet, naglašavajući pritom odgovornost svih vlada da pomažu svojim građanima. U tom smislu je pomenuo opširni međunarodni izvještaj o vjerskim slobodama koji Stejt Department svake godine priprema po nalogu Kongresa SAD. On je takođe naglasio da je prioritet Ambasade SAD u Crnoj Gori jačanje odnosa sa Crnom Gorom, osobito u pogledu unaprijeđenja poslovnog ambijenta za američka preduzeća, na čemu se intenzivno radi sa Vladom Crne Gore“, navode u saopštenju.
Mitropolit je, kako dodaju, tokom razgovora pomenuo da smatra da postoji prostor za dalji napredak u vjerskim slobodama u Crnoj Gori, navodeći kao primjer nepostojanje sveštenika pri oružanim snagama, što je standard, kako u armiji SAD, tako i u NATO.
Sagovornici su podijelili i svoje zabrinutosti o savremenim sukobima i krizama u svijetu, kao i stavove o mjestu i ulozi crkava i vjerskih zajednica u njima, saglasivši se da one svojim zalaganjem i molitvom za mir mogu da utiču na okončanje neprijateljstava i stradanja.
