U svom obraćanju Rastoder je istakao da je 21. maj 2006. godine najvažniji datum u modernoj crnogorskoj istoriji, te da je ponosan što je bio dio privilegovane generacije, kojoj je ukazana čast, da učestvuje u obnavljanju nezavisnosti Crne Gore.
“Osjećao sam se ponosnim jer su manjinske nacionalne zajednice glasale za samostalnost u procentu od 82-96,4% i to nije zasluga nikoga pojedinačno, posebno onda kad se ima na umu da manjinske nacionalne zajednice nijesu glasale samo za nezavisnost, nego su sebe investirale u zajedničku kuću”, kazao je Rastoder.
Akademik Rastoder je podvukao da, 20 godina kasnije, bez obzira na to što današnja politika liči na buvlju pijacu na kojoj neki novi kupci trguju starim foteljama – što se tiče Crne Gore i njene kuće, ako bi zavisila od volje manjinskih nacionalnih zajednica, ona je u sigurnim rukama.
Na kraju kraju svog izlaganja, Rastoder se obratio Milu Đukanoviću:”Na skupu u Podgorici nijesam htio da spominjem Vaše ime, iz razloga što nijeste bili tu, ali sada se nalazim pozvanim i ne manje obaveznim da Vam poručim sljedeće: Vi ste zaista najzaslužniji čovjek za obnovu crnogorske nezavisnosti, ili da ne bi neko shvatio tradicionalno crnogorsko poltronisanje – jedan od najzaslužnijih. Potonje je vrijeme pokazalo da je mnogo teže ponovo graditi nego čuvati sagrađeno. Osjećam zadovoljstvo što vidim neku novu generaciju koja ima šansu da sudbinu ove države profiliše i kroz naše greške, jer država je, ipak, iznad svih nas!”.
U svom obraćanju diplomata i politički aktivista Ferhat Dinoša je kazao da je referendum najveći projekat i društveni događaj u novijoj istoriji Crne Gore i da on ne bi bio ostvaren bez pragmatične, mudre i odlučne politike DPS-a i njenog tadašnjeg lidera Mila Đukanovića i njegove partnerske saradnje sa glavnim strankama nacionalnih manjina i njihovim liderima.
“Ja sam imao sreću i volju da u najvećem projektu budem “manjinski akcionar“ i da plodotvorno sarađujem s njegovim arhitektom i neimarom – najvećim sinom savremene Crne Gore, Milom Đukanovićem. Ta saradnja je bila plodotvorna, jer se u nju ušlo iskreno i bezrezervno”, kazao je Dinoša.
Ferhat Dinoša je podsjetio na razgovor, uoči te saradnje, u kojem su Đukanović i on “sveli račune”, te s prisutnima podijelio priču o tome kako je Đukanović bio svjestan da bez manjina nema projekta.
“Gospodin Đukanović mi se jednog dana obratio riječima: „Ferhate, ja sam u ovaj projekat ušao bespovratno. Ako u njemu vidiš interes i za Albance, neophodan si mi“, na šta sam brzo odgovorio:“Da, u njemu vidim i interes za Albance“, istakao je Dinoša.
Dalje, Dinoša je podsjetio na to da je najteža politička odluka stalno napadanog i nikad posustalog Mila Đukanovića bila priznanje Kosova, ali da ga je ona, kao crnogorskog državnika, trajno smjestila među vječne prijatelje Albanaca, čiju naklonost je stekao još 1999. godine kada je Crna Gora bila otvorena za 100.000 prognanih Albanaca s Kosova.
U zaključku, iz DPS-a navode kako je Ferhat Dinoša poručio onima koji bi opet da mešetare po Crnoj Gori, da je zavade sa susjedima ili da je njima potčine: ”Nema toga koji će moći da preinači odluku građana Crne Gore iz 2006. godine i odluku njene Vlade iz 2017. godine kojom je prva zapečaćena – Crna Gora ostaje bezbjedna kao jadranska kapija NATO pakta. Živjeće nezavisna i suverena Crna Gora, majka i dadilja njene čeljadi!”.
Sa Svečane akademije, koja je održana po sloganom “Moramo zajedno!”, iza DPS-a ističu da je poslata snažna poruka da kad smo zajedno veći smo od Lovćena i svih naših gora, kad smo zajedno – mi jesmo Crna Gora.
