U prvom redu, u pismu se govori o Ukrajini i „pridruženom članstvu“. Kad je ta zemlja u pitanju, radi se prije svega o utvrđivanju pozicije uoči pregovora o konačnom rješenju statusa Ukrajine, u sjenci ruske agresije. Kancelar Merc (CDU) tu govori i o „bezbjednosnim garancijama“ za Ukrajinu.
Bolji pristup bez punopravnog članstva
Ali na kraju svog pisma, koje je ovog petka (21. maj) objavljeno, ali je poslato još 18. maja, Merc govori i o potrebi „intenziviranja dinamike“ proširenja i na zemlje Zapadnog Balkana. U pismu, koje je i Dojče vele dobio na uvid, Merc govori o pristupu ekonomskom području EU za te zemlje, kao i o mogućnosti učestvovanja u radu institucija i prije punopravnog članstva.
„Zamisliv je recimo povlašćeni pristup unutrašnjem tržištu i bliže veze s evropskim institucijama u svakodnevnom procesu donošenja odluka, recimo dodjeljivanjem statusa posmatrača zemljama Zapadnog Balkana u svim relevantnim institucijama EU, te održavanjem zajedničkih sjednica Evropske komisije ili Evropskog parlamenta s predstavnicima zemalja Zapadnog Balkana o pitanjima koja se direktno tiču tog regiona“, stoji u Mercovom pismu upućenom nešto više od dvije nedjelje oči samita EU i zemalja Zapadnog Balkana u crnogorskom Tivtu.
Iako Mercove ideje o „članstvu lajt“ nisu nove – one su se u sličnim oblicima pojavljivale i u prošlosti, posljednji put krajem februara u zajedničkom istupu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edija Rame u njemačkom dnevniku Frankfurter algemajne cajtung – reakcije na njegov istup uglavnom su pozitivne.
Uključiti Francusku i Poljsku
„Prije svega bi trebalo reći da inicijativa kancelara Merca počiva na spoznaji da ovdje postoji potreba za djelovanjem, i to je dobro“, kaže za DW poslanik stranke Zeleni, Boris Mijatović. On je član Spoljnopolitičkog odbora njemačkog Bundestaga i dobar poznavalac prilika u regionu jugoistočne Evrope. Mijatović smatra da je dobro da upravo iz Berlina dolazi inicijativa za pomjeranje procesa proširenja na zemlje Zapadnog Balkana.
Poslanik Zelenih istovremeno upozorava da bi bilo još bolje kada bi Merc i svoje najbliže i najvažnije partnere u Evropskoj uniji, Francusku i Poljsku, uključio u tu inicijativu.
Ideja njemačkog kancelara naišla je na dobar odjek i kod sagovornika Dojče velea u regionu. Jakov Devčić, direktor kancelarije Fondacije Konrad Adenauer (KAS) za Srbiju i Crnu Goru, takođe smatra da je važan signal to što je kancelar spreman da unese novu dinamiku u proces proširenja. Devčić je ocjenjuje da „kreativni modeli postupne integracije mogu da pomognu u prevladavanju zamrznutih procesa i postavljanju novih podsticaja za reforme“.
„S geopolitičke tačke gledišta, krajnje je vrijeme za djelovanje“, zaključio je šef kancelarije Fondacije Konrad Adenauer, bliske Mercovim demohrišćanima (CDU/CSU).
Ukrajina u prvom planu
Istovremeno, analitičari u Berlinu s kojima je DW razgovarao pozdravljaju Mercovu inicijativu i ocjenjuju da ona posebnu težinu, s obzirom na to na činjenicu da dolazi iz samog kabineta kancelara, ali istovremeno zaključuju da je Mercov istup prije svega posljedica želje da se ubrza pristup rješavanju problema s Ukrajinom. Tako ispada da je spominjanje Zapadnog Balkana sporedna tačka.
„Naravno je dobro da Njemačka pokazuje inicijativu i da je proaktivna, da je zainteresovana za neko novo modeliranje tog članstva. Međutim, moramo biti svjesni da je to prvenstveno osmišljeno za Ukrajinu i u samom dokumentu koji Merc pokušava da predloži svojim evropskim partnerima jasno je da je to inicijativa koja je namijenjena Ukrajini, da se tu nešto ubrza. I u dokumentu se jasno vidi da je Zapadni Balkan tu u drugom planu“, ukazuje za DW analitičar Njemačkog društva za spoljnu politiku (DGAP) Nikola Ksavijeref.
Adi Ćerimagić iz Evropske inicijative za stabilnost (ESI) smatra da Mercovog istupa za alternativnim rješenjima kada je u pitanju članstvo u EU ne bi ni bilo bez pritiska iz Kijeva. „Ova inicijativa dolazi kao direktna posljedica pritiska ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je u kontekstu razgovora o mogućem mirovnom aranžmanu s Rusijom tražio ne samo garancije za brzo članstvo Ukrajine u EU, nego i šire evropske bezbjednosne garancije koje Ukrajina trenutno ne može da dobije kroz NATO“, ocjenjuje Ćerimagić u razgovoru za DW.
Ništa novo?
On procjenjuje da Mercov istup ne donosi ništa novo, jer već i sada postoji izvjestan nivo integracija zemalja Zapadnog Balkana u strukture Unije. „Inicijativa trenutno otvara više političkih, pravnih i praktičnih pitanja nego što daje odgovora. Čini se da i sam kancelar Merc to prepoznaje, a ta pitanja će vjerovatno postati dio širih rasprava među evropskim liderima u narednim mjesecima – iako tema još uvijek formalno nije na dnevnom redu Savjeta EU“, kaže Ćerimagić.
Dalji problem je, kako kažu naši sagovornici, činjenica da inicijativa o „članstvu lajt“ nije atraktivna za članice koje su već daleko napredovale u pristupnom procesu – poput Crne Gore koje odbojno reagirala već i na inicijativu Vučića i Rame.
„Crna Gora i Albanija jesu napredne i one ne žele da budu zaključane u toj nekoj prostoriji prije punopravnog članstva, dok je za Srbiju i druge potencijalne članice to naravno super ponuda. Oni će biti srećni kad to pročitaju i protumačiće to kao nešto što je snažno, nešto jako dobro za njih. Ali neće naravno biti otvoreni i reći kako oni još nisu spremni za to“, kaže Ksavijeref.
Susret Vučića i Merca na marginama sastanka Evropske političke zajednice u oktobru 2025. u Kopenhagenu
Poslanik Zelenih Mijatović smatra pak da je pozitivno to što je Merc izričito spomenuo i Sjevernu Makedoniju, što bi moglo da utiče na Bugarsku da odustane od svog blokirajućeg pristupa.
Sagovornici DW se slažu da je korak njemačkog kancelara važan za EU-perspektivu zemalja Zapadnog Balkana, ali da on sam po sebi nije čarobni štapić.
„Konkretno za Zapadni Balkan, predlog sadrži ohrabrujući jezik o tome da punopravno članstvo ostaje cilj i da proces proširenja treba ubrzati. Ali u stvarnosti, riječ je više o simboličnoj nadogradnji postojećeg pristupa, nego o velikom strateškom zaokretu, kaže Ćerimagić i zaključuje: „Ne postoje konkretne obaveze kada je riječ o Crnoj Gori ili drugim državama regiona. Niti postoji jasna naznaka da bi zemlje koje brzo sprovode reforme mogle brže da napreduju.“
