Na skupu su govorili arhitektica i konzervatorka Aleksandra Kapetanović iz Centra za održivi prostorni razvoj Expeditio Kotor, arheolog dr Miloš Petričević iz JU Muzeji Kotor, Željko Starčević iz Agencije za zaštitu i razvoj Orjena i Marija Nikolic iz Kulturno-zavičajnog udruženja Napredak Gornja Lastva, dok je razgovor moderirao novinar i građanski aktivista Brano Mandić.
Kroz razgovor o istoriji, kulturnom pejzažu, prirodnom nasljeđu i savremenim izazovima, učesnici su podsjetili da su Studija zaštite Vrmca i javna rasprava završeni još 2022. godine, ali da politička odluka opština Tivat i Kotor o proglašenju Parka prirode još nije donesena.
„Još 2022. godine imali smo urađenu studiju, javnu raspravu, postojala je formalna raspoloženost i jedne i druge opštine i – ništa se ne dešava“, ukazala je Aleksandra Kapetanović, podsjećajući da su tokom javne rasprave postojala brojna negativna mišljenja i pritisci vlasnika pojedinih zona unutar obuhvata budućeg parka prirode.
Članica Savjeta za upravljanje područjem Kotora podsjetila je da Vrmac ima poseban značaj i u okviru UNESCO zaštite Kulturno-istorijskog područja Kotora, budući da se kotorski dio nalazi u core zoni zaštite, dok je tivatski dio u buffer zoni.
„Ono što Komitet za svjetsku baštinu od nas očekuje jeste izrada Studije zaštite za zaštićeno područje i buffer zonu, u kojoj će biti jasno identifikovani atributi izuzetne univerzalne vrijednosti“, kazala je Kapetanović, naglašavajući da upravo ta studija mora biti osnova za izmjene planskih dokumenata i novi plan upravljanja za cijeli zaliv.
Komentarišući početak procesa izrade Prostorno-urbanističkog plana Opštine Tivat, povodom kojeg je predsjednik opštine Željko Komnenović potpisao ugovor sa državnim
preduzećem Agencija za projektovanje i planiranje Crne Gore, Kapetanović upozorava da plan ne može biti kvalitetno urađen bez prethodno završene studije zaštite.
„Preporuka kolega iz Urbanexa, planerske kuće iz Zagreba koja završava Menadžment plan upravljanja Prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora i buffer zonom UNESCO područja, jeste da se tokom izrade studije mogu raditi pripremni poslovi za planove, ali da planska dokumentacija mora biti zasnovana na mjerama iz studije zaštite“, istakla je ona.
Na moguće dodatno prolongiranje zaštite Vrmca upozorio je Željko Starčević iz Agencije za zaštitu i razvoj Orjena, navodeći da se uskoro očekuje novi Zakon o zaštiti prirode koji bi mogao značajno izmijeniti postojeći model upravljanja zaštićenim područjima.
„Moguće je da će studija zaštite za Vrmac morati ponovo da se radi kako bi se prilagodila novom zakonu“, kazao je Starčević, dodajući da bi budući Park prirode Vrmac mogao biti stavljen pod upravljanje sa državnog nivoa, što bi značilo novo prolongiranje procesa.
Moderator tribine Brano Mandić kazao je da ga ovakvi skupovi podsjećaju kako bi ruralne zajednice u Crnoj Gori trebalo da funkcionišu.
„Kad vidim ljude kako razmjenjuju mišljenja i nastavljaju raspravu u ovakvom prostoru, čini mi se da tako sela treba da žive – da se sastajemo u njima, da se glasovi čuju kroz prozore i da neko ko prolazi svrati i pridruži se“, rekao je Mandić, ocjenjujući da Crna Gora i dalje ne prepoznaje dovoljno vrijednost prirodnog okruženja i jednostavnijeg načina života.
Marija Nikolić iz KZU Napredak Gornja Lastva smatra da ovakvi skupovi imaju smisla „sve dok ima Vrmca i dok nije gori nego što bi trebalo da bude“.
„Treba češće da se okupljamo i bolje uvežemo. Javne rasprave su postale toliko formalne da više niko i ne ide tamo jer nema rezultata. Ostaje nam zajedničko djelovanje“, kazala je Nikolić, upozoravajući da oni koji insistiraju na zaštiti prostora ne smiju biti predstavljani kao protivnici razvoja.
Arheolog dr Miloš Petričević iz JU Muzeji Kotor ocijenio je da pitanje Vrmca najbolje pokazuje koliko su zaštita prostora, kulturnog pejzaža i planski razvoj međusobno povezani.
„Mi prvo moramo uraditi studiju kulturne baštine i zaštite područja, kako bismo jasno predstavili vrijednosti područja i buffer zone. Tek na temelju toga mogu da se naslone prostorno-urbanistički planovi“, rekao je Petričević, upozoravajući da preporuke UNESCO-a jasno definišu redosljed koraka koje država i lokalne uprave moraju poštovati.
Petričević smatra da Vrmac nije samo pitanje zaštite prirode, već prostor koji objedinjuje istoriju, kulturni pejzaž, ruralna naselja, tvrđave i način života koji Boka ubrzano gubi, zbog čega ovakvi skupovi imaju dodatni značaj jer okupljaju ljude koji još vjeruju da prostor može da se razvija održivo i bez trajnog uništavanja njegovih vrijednosti.
