Paraolimpijcu Milanu Petroviću grad se ne “otvara” pogledom, već zvukom. Najprije dođe ritam koraka, potom šum publike, a onda glas partnera na stazi i jedno kratko „desno“, „ravno“, „može“. U tom trozvuku tijela, snage i povjerenja staje cijela njegova priča - od zaljubljenika u atletiku, sprintera u srednjoškolskoj sali, preko godina najboljeg u goalballu, do tandemskog biciklizma i titule “Ironmena”. A na liniji nevjerovatnih uspjeha i upornosti, našli su se i teški ispiti poput operacije mozga i gubitka vida. No, Petrović nije posustajao – dijelom zbog urođenog prkosa, a dijelom zbog stava da životni ritam često iziskuje velike i hrabre korake.