POBJEDA: Stegu danas posmatramo kao pravni dokument, ali je ona nastala u vremenu kada Crna Gora nije imala razvijene državne institucije. Da li je Stega, zasnovana na časti, zajedničkoj odgovornosti i moralnim sankcijama, bila djelotvornija u održavanju društvenog poretka nego što su to danas brojni zakoni sa strogo propisanim kaznama?
TOMOVIĆ-ŠUNDIĆ: Stegu, prije svega, moramo promatrati u istorijskom kontekstu u kojem je nastala. To je bilo vrijeme kada Crna Gora nije imala razvijene državne institucije, niti pravni sistem u savremenom smislu riječi. U takvim okolnostima bilo je potrebno pronaći mehanizam koji će imati dovoljno autoriteta da objedini različita plemena i usmjeri ih ka zajedničkom cilju. Stega je upravo zato predstavljala jedan posebno zanimljiv normativni model u kojem su objedinjeni moral, običajno pravo, religijska svijest i politička volja. Stega je predstavljala hibridni pravni akt u kojem su bili sjedinjeni religija, moral, običajna svijest i pravna norma. Ona nije bila zakon u današnjem smislu te riječi, ali jeste bio normativni akt koji je regulirao ponašanje zajednice i uspostavio jasna pravila kojima su se ljudi dobrovoljno obavezivali.
Njena djelotvornost proizašla je iz činjenice da su norme bile duboko ukorijenjene u kolektivnu svijest ljudi. Društva tog vremena počivala su na snažnom osjećaju časti, obraza i odgovornosti prema zajednici. Upravo zato je Stega mogla djelovati kao vrlo učinkovit instrument društvene regulacije. Ona je odgovarala vremenu u kojem je nastala i potrebama društva kojem je bila namijenjena.
POBJEDA: Koliko je njen značaj prevazilazio pravnu sferu i kakva je bila njena politička funkcija?
TOMOVIĆ-ŠUNDIĆ: Vrlo mnogo. Često se govori o Stegi kao o pravnom dokumentu, ali ona je istovremeno bila i politički program, moralni kodeks i sredstvo društvene integracije. Stega nije bila samo pravna norma već izraz političke volje da se objedine klasična Crna Gora, Brda i, ukoliko je moguće, Boka Kotorska, te da se kroz unutrašnje jedinstvo stvori osnova za zajedničko djelovanje. Sveti Petar Cetinjski vrlo je dobro razumio da se sloboda ne može čuvati ukoliko zajednica ostane podijeljena. Zbog toga je Stega bila usmjerena na prevazilaženje međuplemenskih sukoba, krvnih osveta, unutarnjih razdora i različitih oblika ponašanja koji su slabili.
Njena politička funkcija bila je od presudnog značaja. Ona je predstavljala pokušaj da se od mnoštva lokalnih identiteta i plemenskih zajednica stvori jedna šira politička zajednica koja će biti sposobna djelovati kao cjelina. Ako bismo koristili savremeni politički jezik, mogli bismo reći da je Stega bila jedan od prvih pokušaja stvaranja zajedničkog političkog prostora i zajedničke političke svijesti.
S tim u vezi, Stega je imala i ono što bi Mišel Fuko nazvao nadzornom i disciplinarnom funkcijom, jer je nastojala suzbijati međuplemenske sukobe i usmjeriti zajednicu ka zajedničkom cilju.
POBJEDA: Posebno mjesto u Stegi zauzima pojam izdaje i religiozna komponenta. Zašto je izdaja označena kao najveća opasnost i koliko je religijska komponenta doprinijela autoritetu Stege?
TOMOVIĆ-ŠUNDIĆ: Izdaja je predstavljala najveći prijetnju opstanku tadašnje Crne Gore. Treba imati u vidu da se radilo o prostoru koji je bio izložen stalnim vanjskim pritiscima i uticajima velikih sila. Istovremeno, plemenska organizacija društva često je proizvodila unutarnje sukobe i podjele. Svako pleme imalo je sopstvenu hijerarhiju, vlastite interese i političke kalkulacije. U takvim okolnostima bilo je vrlo teško uspostaviti jedinstvo. Sveti Petar je jasno prepoznao da jedna zajednica ne može opstati ukoliko njeni članovi rade jedni protiv drugih. Zato Stega vrlo snažno insistira na zabrani izdaje i na obavezi međusobne solidarnosti. U svojim Poslanicama Sveti Petar često ističe da Crnogorcima niko ne može nanijeti toliku štetu koliko oni mogu sami sebi ukoliko se prepušte međusobnim sukobima. To je jedna vrlo važna politička poruka koja nije izgubila značaj ni danas.
Što se religijske komponente tiče, ona je značajno doprinijela autoritetu Stege. Ne treba zaboraviti da je tadašnja Crna Gora bila duboko religiozno društvo i da su religijske predstave imale snažan uticaj na svakodnevni život ljudi. Stega je sadržavala ne samo društvene i moralne obaveze već i religijsku legitimaciju. Sankcije koje su predviđene nijesu iscrpljivale samo u društvenoj osudi već su uključivale i anatemu, odnosno prokletstvo.
To je danas teško razumjeti iz perspektive sekularnog društva, ali je tada imao izuzetnu snagu. Za razliku od pravne kazne koja traje određeno vrijeme, anatema je djelovala kao trajna moralna i duhovna osuda koja se, prema tadašnjem vjerovanju, protezala i na obitelj i potomstvo prestupnika. U svijesti ljudi tog vremena to je predstavljalo vrlo snažan mehanizam društvene kontrole. U mnogim slučajevima gubitak časti jeste bio težak razlog od fizičkog kažnjavanja. U tradicionalnoj Crnoj Gori čast i ugled nisu bili privatna kategorija već osnov društvenog identiteta. Izgubiti obraz značilo je izgubiti mjesto u zajednici. Čovjek bez ugleda nije mogao ravnopravno učestvovati u društvenom životu, niti uživati poštovanje svojih saplemenika. Zbog toga je moralna sankcija često bila djelotvornija od mnogih drugih oblika kažnjavanja. Ona je pogađala samu srž identiteta pojedinca.
POBJEDA: Koliko je Stega važna za istoriju crnogorskog zakonodavstva i da li potvrđuje tezu da pravo može nastati i prije razvijene države?
TOMOVIĆ-ŠUNDIĆ: Njen značaj je ogroman. Možemo reći da ona predstavlja polaznu tačku razvoja moderne crnogorske pravne tradicije. Nakon nje slijedi Zakonik Petra I iz 1798. godine, a potom i čitav niz pravnih akata koji će oblikovati crnogorski pravni sistem tokom XIX vijeka.
Posebno je značajan njen uticaj na Opšti imovinski zakonik Valtazara Bogišića. Bogišić je pokušao spojiti evropsko zakonodavstvo s običajnom i moralnom sviješću koja se vjekovima formirala u Crnoj Gori, zbog čega je koristio i kazivanja Marka Miljanova kao jednog od važnih poznavalaca narodnog prava. Upravo zato je njegovo djelo postalo jedno od najvažnijih dostignuća evropske pravne kulture XIX vijeka.
Stega potvrđuje tezu da pravo može nastati i prije države. To je možda jedan od njezinih najzanimljivijih aspekata. Stega pokazuje da pravo nije nužno proizvod države i državnih institucija. Ono može nastati i iz običaja, moralnih normi, religijskih uvjerenja i kolektivnog iskustva zajednice. Stega je važna i u evropskom pravnom kontekstu jer pokazuje kako pravna norma nastaje u društvu koje još nema razvijenu državu. Time potvrđuje tradiciju prirodnog prava prema kojoj pravo proizilazi iz ideje pravde i dobra, a ne samo iz državne vlasti. U tom smislu ona predstavlja vrlo važan doprinos evropskoj pravnoj istoriji jer pokazuje kako se normativni poredak formira u društvu koje još nema razvijene državne strukture. To je blisko tradiciji prirodnog prava koja smatra da pravo ima svoje korijene u idejama pravde i dobra, a ne samo u formalno donesenim zakonima.
Može se reći da je Stega u određenoj mjeri preteča savremenih ustavnih načela. Naravno, ona nije ustav u savremenom značenju riječi, ali sadrži elemente koji podsjećaju na ustavne principe. Stega definiše osnovne vrijednosti zajednice, propisuje obaveze njezinih članova i uspostavlja pravila koja trebaju jamčiti opstanak društva. Upravo zbog toga možemo govoriti o njenoj ustavnoj dimenziji. Ona je predstavljala svojevrsni temeljni društveni sporazum na kojem se zasnivao zajednički život. Stega nosi veliku ideju slobode, ali i poruku da se sloboda ne može ostvariti ukoliko postoji trajna unutarnja razjedinjenost zajednice.
POBJEDA: Koje su najvažnije poruke Stege koje se mogu odnositi na savremenu Crnu Goru i gdje je Crna Gora nakon 20 godina od referenduma?
TOMOVIĆ-ŠUNDIĆ: Iz moje humanističke perspektive, mislim da je Crna Gora mjesto susreta velikih civilizacija, od antike do velikih kultura koje su ostavile tragove, a to možemo vidjeti u raznim sakralnim baštinama i duhovnim vrijednostima koje su nastale na teritoriji Crne Gore. U tom kontekstu mislim da treba posvetiti važnost kako bi pored ovih, recimo, pravno-političkih propisa, koji su u skladu sa evropskim standardima, pokazali i naš doprinos velikoj evropskoj porodici. Prvo naša originalnost, ona se najbolje pokazuje kroz naš doprinos arhitekturi, poljoprivredi, uopšte umjetnosti i to je, zapravo, naš autentični doprinos evropskoj kulturi.
Poruke koje bih rekla su, prije svega, poruka da sloboda nije moguća bez odgovornosti. Sloboda nije samo pravo pojedinca već i obaveza prema zajednici. Druga važna poruka jeste značaj jedinstva. Ni jedno društvo ne može napredovati ukoliko je trajno opterećeno podjelama i sukobima. Treća poruka odnosi se na značaj moralnih vrijednosti. Nijedan pravni sustav ne može biti stabilan ukoliko nije zasnovan na etičkim načelima kao što su poštenje, dostojanstvo, odgovornost i poštovanje drugih. Upravo zbog toga Stega ostaje važan dokument i danas.
Obnova nezavisnosti 2006. godine nije istorijski diskontinuitet već nastavak mnogo dužeg procesa crnogorske državnosti. Crna Gora je svoju međunarodno priznatu državnost stekla još na Berlinskom kongresu 1878. godine, ali su tom činu prethodili vjekovi političke i institucionalne izgradnje. U tom procesu posebnu ulogu imala je dinastija Petrović-Njegoš. Od vladike Danila do kralja Nikole, generacije vladara radile su na stvaranju institucija i jačanju državnog identiteta. Savremena nezavisnost zato predstavlja obnovu državnog kontinuiteta, a ne stvaranje nečega što ranije nije postojalo.
Jačanje institucija i njegovanje kulturnog identiteta moraju ići zajedno. Crna Gora je prostor susreta civilizacija, kultura i religija i upravo je ta raznovrsnost njena najveća snaga. Osim usvajanja evropskih standarda, važno je da budemo svjesni i vlastitog doprinosa evropskoj kulturi. Naša istorija, umjetnost, književnost, arhitektura i duhovna baština predstavljaju vrijednosti koje nas čine prepoznatljivim. Vjerujem da budućnost Crne Gore treba graditi na spoju modernih institucija, vladavine prava i bogatog kulturnog nasljeđa koje smo stvarali kroz vjekove izgradnje.
Francuski maršal bio zatečen obrazovanjem Svetog Petra
Profesorica Sonja Tomović-Šundić podsjeća na poznatu epizodu iz vremena francuske uprave u Boki Kotorskoj.
– Francuski maršal Marmon, očekujući da će upoznati vođu „divljeg planinskog naroda“, ostao je zatečen obrazovanjem i držanjem Svetog Petra Cetinjskog, koji je govorio više evropskih jezika i posjedovao bogatu biblioteku. Ova epizoda pokazuje koliko su evropske predrasude o Crnoj Gori bile neutemeljene i koliko je Sveti Petar doprinosio predstavljanju Crne Gore kao uređene i civilizovane zajednice – zaključila je Tomović-Šundić.
Comments