Pravedno i kvalitetno obrazovanje alat za izlazak iz kruga siromaštva

Kaluđerović je Agenciji MINA rekla da socioekonomski status porodice, koji, između ostalog, uključuje obrazovanje roditelja, njihovo zanimanje, finansijske mogućnosti i kulturne resurse, utiče na to kako i pod kojim uslovima će se dijete obrazovati.

Ona je ukazala na to da djeca koja odrastaju uz roditelje kojima su formalno i cjeloživotno obrazovanje važni, često imaju veće mogućnosti da stiču i dodatne vještine i kompetencije koje im kasnije mogu biti značajne za profesionalni razvoj i buduće djelatnosti.

Kaluđerović je istakla da djeca koja odrastaju u teškim finansijskim uslovima takođe mogu biti uspješna.

„Često smo svjedoci uspješnih životnih priča koje su iznjedrile to da iz najtežih i najskromnijih uslova života izađu veliki ljudi koji su napredovali i uspjeli, a jedini oslonac im je bilo formalno obrazovanje“, naglasila je Kaluđerović.

Jedan od takvih primjera je i Tahiri, koji je uprkos izazovima završio Fakultet političkih nauka u Podgorici i Fakultet za menadžment u Herceg Novom, a danas uspješno gradi preduzetničku karijeru.

Tahiri je kazao da je tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja bilo mnogo prepreka i izazova, iz više razloga.

“Jedan od glavnih razloga jeste to što je Herceg Novi mala sredina. Ako ste manjina u takvoj sredini, naročito ako ste u osnovnoj ili srednjoj školi i ukoliko vas ima svega nekoliko, svi vas poznaju i bićete odmah etiketirani. Nije to samo zbog boje kože, već i zbog drugih stvari”, rekao je Tahiri.

On je naveo da predmet ismijavanja i diskriminacije od strane vršnjaka mogu biti i djeca koja dolaze iz porodica slabijeg ekonomskog statusa.

„Tokom mog osnovnog i srednjeg obrazovanja susretao sam se sa diskriminacijom. Bilo je i mojih drugara koji su neromske nacionalnosti, a koji su takođe bili diskriminisani“, kazao je Tahiri.

On je istakao da nikada nije ni pomislio da zbog toga odustane od školovanja, ali da jeste razmišljao o tome da promijeni školu.

Odgovarajući na pitanje šta ga je motivisalo da nastavi dalje, uprkos poteškoćama, Tahiri je kazao da je i kao dijete imao cilj da završi fakultet, iako u tom uzrastu, sa osam ili devet godina, zapravo nije ni razumio u potpunosti šta to znači.

“Ali neko mi je rekao da je to nešto veliko i da to treba završiti. Druga stvar koja me je motivisala bila je želja da kroz obrazovanje sebi obezbijedim bolje prilike i mogućnost za bolji i dostojanstven život, koji, smatram, svi mi treba da imamo“, naglasio je Tahiri.

Na pitanje kako ocjenjuje inkluzivne obrazovne politike u Crnoj Gori, Kaluđerović je odgovorila da se u posljednjih 20 godina bilježi značajan napredak u zakonodavnom okviru i da se teži tome da se sva djeca integrišu u sistem formalnog obrazovanja, kao i da im, koliko god je moguće, budu dostupne i određene neformalne edukacije.

“U tom procesu je važna uloga nastavnika. Nastavnik je taj koji mora da da punu pažnju svakom učeniku. U prenatrpanim učionicama, naročito u urbanim sredinama, to je skoro i nemoguće“, rekla je Kaluđerović.

Ona je ukazala na to da, s druge strane, nastavnici u ruralnim sredinama ili malim mjestima imaju vrlo ograničene mogućnosti i znatno manje resursa u poređenju sa nastavnicima u osnovnim i srednjim školama u Podgorici.

Kaluđerović je rekla da su regionalne razlike uočljive i u nastavnim i vannastavnim mogućnostima. Kako je navela, djeca u udaljenim mjestima često su uskaćena za vannastavne aktivnosti, zbog čega potpuna jednakost u praksi nije moguća, ali je cilj da se razlike što više smanje.

Ona je, takođe, ukazala na to da se u momentu digitalizacije i sve veće dostupnosti interneta i društvenih mreža stvara slika, odnosno privid savršenog načina života, koji često kod učenika stvara jak mentalni pritisak.

Odgovarajući na isto pitanje, kako ocjenjuje inkluzivne obrazovne politike u državi, Tahiri je kazao da se bilježe pomaci i dodao da danas, u odnosu na 2012. godinu kada je on upisao fakultet, mnogo više mladih iz romske zajednice upisuje i završava fakultet.

On je istakao da potencijala u romskoj zajednici i te kako ima, navodeći da veliki broj romske djece govori dva ili tri jezika i da brzo usvajaju znanja, samo taj njihov talenat treba prepoznati i pametno usmjeriti.

Tahiri je kazao da je tokom školovanja imao podršku Ministarstva i da je tokom srednjoškolskog obrazovanja i na fakultetu dobijao stipendije, koje su mu mnogo značile.

Na pitanje kada je prvi put shvatio da je obrazovanje rješenje i ključ za prosperitetniju budućnost, on je odgovorio da je to bilo u periodu srednje škole.

„Vjerovatno ćete me sada pitati – da li se obrazovanje isplatilo. Meni jeste, mislim da sam moje diplome naplatio, i tu najmanje mislim na novac. Mislim na neke druge momente, na neke druge iskustva“, naveo je Tahiri.

On smatra da fokus treba da bude na preduzetništvu, o kojem bi djeca, kako je istakao, trebalo da uče već u osnovnoj školi, jer ono ne znači samo vođenje firme, već i razvijanje samostalnosti i odgovornosti u životu.

Prema riječima Tahirija, danas se previše oslanjamo na sistem u kojem se očekuje da država obezbijedi posao nakon školovanja, što stvara zavisnost od države.

Kako je kazao, umjesto toga, potrebno je da mlade učimo da budu nezavisniji, dok država treba da obezbijedi okvir i uslove u kojima preduzetništvo može da se razvija.

Upitan da li je bilo bojazni od toga kako će se uopšte razvijati njegov biznis i da li će uspjeti, Tahiri je kazao da u početku nije znao posao i da je prve dvije godine krenuo sa velikim minusom.

“Međutim, brzo sam naučio. Krenuo sam zaista hrabro i znao sam da će biti takvih momenata, ali sam bio odlučan da istrajem. I kada bih vratio vrijeme, opet bih sve isto”, istakao je Tahiri.

Na pitanje da li smatra da crnogorski obrazovni sistem zaista priprema mlade za tržište rada, Kaluđerović je odgovorila odrično.

Ona je navela da je obrazovni sistem i dalje uglavnom teorijske prirode i da su zbog njegove neusklađenostima sa tržištem rada mladi ljudi otišli iz zemlje.

Kaluđerović je dodala i da je, prema nalazima istraživanja koje je radio Sindikat prosvjete, samo 4,7 odsto mladih zainteresovano za nastavničke profesije.

Ona je saglasna da mladi ljudi treba da se odvaže da postanu preduzetnici, bez ikakvog straha.

„Pa i ako pogriješe na prvom, na drugom koraku, na trećem će već krenuti svojim pravim putem“, istakla je Kaluđerović.

Ona je, takođe, poručila da u sektoru obrazovanja ne smije da bude mjesta za politku, jer ćemo „imati konstantne segregacije, diskriminaciju i nejednakosti po raznim drugim osnovama“.

„Mislim da je jako važno da obrazovni okvir sa teorijskog, sa apstraktnog pređe na nešto što je živo, što je suština, jer je potpuno drugačiji sistem života sada nego prije pet godina, a da ne govorimo prije 20 ili 50 godina“, dodala je Kaluđerović.

Prema njenim riječima, ključno je vratiti učenika u centar zbivanja, da bude zadovoljan i, najvažnije od svega, zainteresovan.

„Disciplina je stvar svega. Znači, disciplinovano i zainteresovano dijete će moći da dođe do cilja i uspjeha. Jako je važno i da se radi na bazama. Baze su nam ključne – baze nastavnika, mentora, kao i da se radi na tome koliko je mladih u inostranstvu, koliko će njih da se vrati, hoće li da se vrate i imamo li mi neke perspektive na tržištu za njihovo vraćanje“, dodala je Kaluđerović, koja je saglasna sa Tahirijem u tome da je u obrazovanju spas i da je ono alat za prosperiteniju budućnosti.