Ekološki aktivisti sa sjevera Crne Gore raširili su ovih dana preko društvenih mreža te informacije i propratili ih komičnim komentarima.
Tako je poznati građanski i ekološki aktivista Rašit Marković na svom Fejsbuku napisao – “mi to udrobimo u pelet i ćao”.
Aukciju u Sloven Gradcu svake godine organizuju Udruženje vlasnika šuma Mislinjske doline, Udruženje vlasnika šuma Slovenije i Služba za šume Slovenije. Namijenjena je prodaji drveta najvišeg kvaliteta, koje postiže najviše cijene na tržištu.
Kako objašnjavaju, riječ je o izuzetnom drvetu, koje se koristi za proizvode sa većom dodatom vrijednošću, kao što su muzički instrumenti, namještaj, proizvodi za upotrebu u proizvodnji vozila, plovila itd.
Tako se na društvenim mrežama, kao i na zvaničom sajtu “Šume i šumarstvo” u Sloveniji, može naći podatak da je apsolitni rekord postignut još 2022. godine, kada je jedan trupac javora rebraša prodat za nevjerovatnih 47.838 eura, što je po kubnom metru iznosilo čak 23.800 eura.
Ako se zanemare cijene posebnih vrsta drveta kao što su javor ili orah, za nas je posebno zanimljivo da obična jela po kubnom metro dostiže cijenu do 700 eura, a kubik prosječnog kvaliteta smrče od 260 do 290 eura.
Kubik smrče posebnog kvaliteta, dostiže, međutim cijenu od čak hiljadu i dvjesta eura, pa čak i više. Sve ove i mnoge druge cijene od kojih može samo zaboljeti glave važe samo za prostu oblovinu, ne i za prerađeno drvo.
Najvišu cijenu po metru kubnom ponovo je postigao planinski javor Rebraš, koji potiče iz Slovenije. Kupac je za balvan platio 14.008 za kubni metar. Najskuplji trupac smrče ove godine je prodat za – 5.058 eura, ili 1.111 po kubnom metru.
Većina drveta prodatog na aukcijama u Sloven Gradcu ide u inostranstvo, uglavnom za furnir za Njemačku i Italiju. Dio drveta se prerađuje u poluproizvode u Sloveniji.
Glavni razlog je taj što je to uglavnom drvo koje se koristi za luksuzne proizvode, za šta nema razvijene industrije u Sloveniji. Sa pozitivne strane, veliki dio trupaca za furnir se prerađuje u furnir u fabrici furnira u Celju prije nego što se otpremi u inostranstvo.
Svojevrstan rekord je postigao i balvan gradnskog hrasta, koji je prodat za 29.863 i dostigao cijenu od 4.507 eura za kubni metar. Balvan je došao iz Hrvatske i prodat je u Italiju.
Istina je da je aukcija drveta u Sloven Gradcu najveća takve vrste u Evrope, makar tako tvrde organizatori, ali to ne može biti utjeha za činjenicu da tajkuni koji su krčmili šume na sjeveru Crne Gore dvije decenije prije političkih promjena, i dalje to rade po nevjerovatno niskim cijenama.
Kada je Portal RTCG još prije tri godine pisao da je gašenjem nekadašnjih državnih šumskih preduzeća i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, država Crna Gora izgubila oko dvadeset milijardi eura, to je djelovalo skoro nejvjerovatno.
“To znači da je država izgubila oko 800 kilometara autoputeva. S druge strane, to znači da su toliku dobit ostvarili koncesionari u proteklih dvadeset godina, i taj novac je, uglavnom, izašao iz Crne Gore. Mi smo imali samo polufinalnu proizvodnju, dok su države u našem okruženju, od naših šuma, razvijale finalnu proizvodnju i ostvarivale najveću dobit”, kazali su tada našem portal u Udruženju drvoprerađivača iz Plava.
Oni su objašnjavali da je ovo samo računica na najminimalniju količinu posječenog drveta na godišnjem nivou, od 500 hiljada kubika drveta, a u nekim godinama etat (godišnja sječa), iznosio je oko 900 hiljada kubika, pa čak i milion kubika.
Na čitavom sjeveru Crne Gore, šumama u proteklih skoro dvadeset godina gazdovali su, a trenutno, uglavnom, i dalje gazduju, svega nekoliko preduzeća koja su bila bliska državnim vlastima prije političkih promjena, i koja se mogu pobrojati na prstima jedne ruke.
„Meni je jasno zašto ja nisam mogao dobiti koncesije. Od mene niko ne bi mogao dobiti stanove, auta i druge poklone. A zamislite kada neko zaradi pet ili deset miliona eura, šta je za njega jedan stan u Budvi, Podgorici, Beogradu, ili bilo gdje“, kaže jedan od naših sagovornika.
Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore su podatke o cijenama drveta na aukciji u Sloven Gradcu, kao i računicu o državnom gubitku zbog koncesionog načina gazdovanja šumama izveli da bi, kako kažu, običnim građanima, koji nemaju predstavu o kakvim razmjerama štete se radi, predstavili sliku izgubljene vrijednosti za proteklih dvadeset godina.
Uprkos ovakvom prirodnom bogatstvu, sjever Crne Gore je nasiromašniji region u državi, što djeluje potpuno apsurdno.
Crne Gora je u međuvremenu donijela novi zakon po kojem je osnovano jedinstveno preduzeće za gazdovanje šumama i prodaju drveta i po sistemu „ko da više“, ali to preduzeće nikako da se formira i zaživi, zbog čega u ovom trenutku vlada „vakum“ i nedostatak drveta, što će opet platiti građani kroz enormne cijene ogrijeva.
