Ističe da je samo u potpunoj sinergiji svih relevantnih aktera moguće ispuniti taj zadatak, koji se ni u jednom trenutku ne smije izgubiti iz vida.
Rezultati istraživanja Evropske komisije pokazuju da je 54 odsto građana Francuske protiv proširenja EU. To je rast od pet procentnih poena u odnosu na istraživanje iz istog perioda prošle godine. Uz to, procenat stanovnika Francuske koji su se izjasnili da podržavaju širenje EU iznosi 35 odsto, što je pad od šest procentnih poena u odnosu na proljeće 2025. Iako zvanični Pariz tvrdi da podržava u potpunosti ulazak Crne Gore, šta nam govore ovi podaci kada je naš evropski put u pitanju?
IVANOVIĆ: Podaci pokazuju da podrška proširenju EU, kako ste i nagovijestili u pitanju, varira u različitim referentnim periodima, ali i da su te varijacije takve i tolike da se ne može sa sigurnošću predvidjeti da li će javno mnjenje u nekom specifičnom trenutku prevagnuti u korist ili protiv proširenja. Takođe je činjenica da javno mnjenje o stanju unutar Unije, pa i o njenom proširenju, uvijek više zavisi od nekih unutrašnjih faktora, prvenstveno ekonomske, socijalne i političke slike unutar države, nego od percepcije spoljnopolitičkih mana ili prednosti proširenja EU kao opšteg koncepta, s jedne strane, odnosno utiska o konkretnoj državi kandidatu, s druge strane.
Zbog toga mislim da objašnjavanje širenja Evropske unije mora biti dvodimenzionalno: jedna dimenzija je geopolitički i sigurnosni značaj prijema novih država članica, a druga dimenzija je promovisanje Crne Gore kao buduće članice. Mnoga istraživanja, ali i stavovi određenih političkih aktera u različitim državama EU, pokazuju diskrepancu upravo u toj ravni, tj. razliku između odnosa prema proširenju uopšte i odnosa prema Crnoj Gori.
Iz brojnih razgovora sam stekao utisak da kada se govori o proširenju javnost u brojnim državama EU ne misli na Crnu Goru, tako da je to prostor u kojem naša javna diplomatija, ali i naši prijatelji iz Evropske komisije i država članica, mogu i treba da djeluju – promovisanje Crne Gore, kao prve buduće članice, države koja svojim geografskim položajem, demografskom veličinom, izgrađenim institucionalnim sistemom i političkom stabilnošću ne samo da neće niti može na bilo koji način ugroziti funkcionalnost EU ili ekonomsku stabilnost aktuelnih članica EU, već će im, naprotiv, doprinijeti. Tu vrstu komunikacije je neophodno sprovoditi ne samo u Francuskoj ili državama u kojima postoji manje entuzijazma prema proširenju, nego u svim članicama EU.
Ukratko, što je znanje o Crnoj Gori veće, to je veća i pozitivna percepcija prema njenom učlanjenju. Dobar korak u tom smjeru bila je npr. objava Evropske komisije, na svim jezicima EU, o Crnoj Gori kao 28. članici i koracima koje je još neophodno preći da bi se taj cilj realizovao, a jedan od primjera je i studija Konrad Adenauer fondacije s vrlo jednostavnim, ali efektnim, podacima o tome koliko bi građane EU „koštalo“ učlanjenje Crne Gore.
U tom kontekstu treba posmatrati i brendiranje aviona nacionalne avio-kompanije, kao i vebsajt 28by28.eu koji pruža mnoštvo informacija o Crnoj Gori na engleskom i francuskom jeziku. Sve u svemu, dakle, osim kampanje o opštem značaju proširenja EU, neophodno je što više promovisati Crnu Goru kao prvu državu na koju se proširenje odnosi. Ukoliko se takva komunikaciona strategija sprovede uspješno i na različitim nivoima, mislim da možemo postići dovoljno dobru percepciju Crne Gore, kako za dvije godine ni javnost ni politički akteri u državama EU neće vidjeti prepreke za ratifikaciju članstva.
Nedavno ste izjavili da će do avgusta biti održane tri međuvladine konferencije. Glavni izvjestilac Šarec pominje 2027. kao godinu za zatvaranje svih poglavlja. Jesu li realne najave iz Vlade da sva poglavlja možemo zatvoriti do kraja ove godine?
IVANOVIĆ: Tačno je očekivanje da se do avgustovske pauze održe tri međuvladine konferencije, na kojima bi se zatvorio određeni broj poglavlja. Crnogorska strana radi sve da se postigne interna spremnost za što veći broj poglavlja, kao i da se ta spremnost na vrijeme prezentuje Evropskoj komisiji, koja to treba da verifikuje i predloži državama članicama zatvaranje konkretnih poglavlja.
Cilj koji je Vlada zacrtala, a to je završetak pregovora do kraja ove godine, usaglašen je s Evropskom komisijom još pretprošle godine i napravljena je adekvatna mapa puta, kako bi se taj cilj i ostvario. S naše strane je bitno da se reformski procesi odvijaju adekvatnom brzinom, da se svi koraci komuniciraju s Evropskom komisijom i da se što veći broj poglavlja, u skladu s kapacitetima i naše administracije, ali i administracije EK, stavlja na dnevni red međuvladinih konferencija.
Izvjestilac EP Šarec jeste pomenuo mogućnost da se dio posla prebaci i u 2027. godinu, ali to ne bih tumačio kao izvjesnost, već kao iskazivanje određene doze opreza, ali i podsticaja, imajući u vidu obim obaveza koje je neophodno ispuniti i relativno kratak rok, svega šest mjeseci do kraja godine, do kojeg taj posao mora biti obavljen. Međutim, i izvjestilac Šarec je potvrdio da dostizanje tog cilja jeste moguće i da svi treba da se što više potrude kako bi se taj cilj i realizovao.
Za Crnu Goru je najvažnije da postigne svoju internu spremnost za sva poglavlja do kraja godine, iako razumijem da političari unutar EU smatraju da se ne bi desilo nikakvo nazadovanje cjelokupnog procesa ukoliko bi određeni broj poglavlja bio zatvoren i sa nekoliko mjeseci zakašnjenja. Međutim, ono čega svi moramo biti svjesni jeste da zaista predstoji da se ispuni još puno obaveza i da to zahtijeva nepodijeljenu pažnju ne samo institucija izvršne vlasti, već jednako i zakonodavne i sudske vlasti. Samo je u potpunoj sinergiji svih relevantnih aktera moguće ispuniti taj zadatak, koji se ni u jednom trenutku ne smije izgubiti iz vida.
Kako idu pregovori sa Hrvatskom oko poglavlja 31? Kako će na dinamiku pregovora uticati to što je ministar Krapović na čelu Komisije za brod „Jadran“? Loše ide komunikacija između Demokrata i zvaničnog Zagreba? Vaš komentar?
IVANOVIĆ: Crna Gora i Republika Hrvatska ne pregovaraju oko poglavlja 31 jer su u okviru toga poglavlja sva mjerila ispunjena i ono je spremno za zatvaranje već skoro dvije godine.
Pitanja oko kojih se pregovara su, nažalost, otvorena prije više decenija i definitivno je došlo vrijeme da se o njima otvoreno razgovara, umjesto da se ona, kao u nekom prethodnom periodu, prećutkuju ili guraju pod tepih. Bitno je da dvije države, nadam se u najskorijoj budućnosti, sarađuju unutar Evropske unije neopterećene pitanjima iz prošlosti, ali je još bitnije da ta prošlost ne bude teret budućim generacijama. Iz toga razloga je Crna Gora razgovorima pristupila u dobroj vjeri sa željom da konkretnim predlozima i rješenjima doprinese skidanju otvorenih bilateralnih pitanja sa dnevnog reda. Jedno od tih pitanja je školski brod „Jadran“, za koji Republika Hrvatska ima određene argumente, ali ih ima i Crna Gora.
Dobro je da se ti argumenti razmjenjuju u okviru adekvatnih komisija koje su formirale dvije vlade. Kao što ste mogli vidjeti, ministar Krapović je nedavno i izjavio da garantuje „da će razgovori biti obavljeni u dobroj vjeri, sa naporima usmjerenim da se situacija riješi prihvatljivim i održivim rješenjem za obje strane“, tako da ja mogu samo istaći da mislim da je to ispravan pristup i da vjerujem da će obje strane raditi upravo u cilju postizanja rješenja koje će biti obostrano prihvatljivo.
Da li ste zadovoljni ulogom crnogorskih ambasada u zemljama Evropske unije? Da li se dovoljno radi na promociji Crne Gore kao buduće članice?
IVANOVIĆ: Kao što sam i u odgovoru na prvo pitanje istakao, osim uobičajene političko-diplomatske komunikacije, sad je vrijeme da se intenziviraju i javno-diplomatski napori, odnosno da se što više učini na promovisanju Crne Gore, kao države koja će svojim skorim članstvom u EU doprinositi koheziji, stabilnosti i bezbjednosti Unije.
Obim crnogorske diplomatske mreže zahtijeva da ona mora biti kompaktna i efikasna, a da svaki crnogorski diplomata, bez obzira na rang, daje suštinski doprinos ostvarenju primarnog spoljnopolitičkog cilja. U odnosu na neki prethodni period, popunjenost mreže je zadovoljavajuća, iako, nažalost, neke ambasade još uvijek funkcionišu na nivou otpravnika poslova. U svakom slučaju, moj utisak je da crnogorska diplomatija ima svijest o suštinskom značaju trenutka u kojem se Crna Gora nalazi u kontekstu evropske integracije, kao i o neophodnosti neprestane komunikacije s institucijama države prijema i aktivnog promovisanja Crne Gore u svim prilikama i formatima.
Ambasadori članica EU nas upozoravaju da reforme ne ostavljamo za izbornu godinu. Ako ih ostavimo, možemo li izgubiti i ovoliku naklonost Brisela da budemo dio evropske porodice?
IVANOVIĆ: Mislim da to pitanje ne treba ni posmatrati kroz dimenziju naklonosti Brisela, nego kroz vizuru onoga što je dobro za crnogorsko društvo. Iako stičem utisak da bi nekim djelovima političke scene možda i odgovaralo da se dio neophodnih reformi ostavi za izbornu godinu, vjerujem da to nije u interesu građana Crne Gore.
Partikularni partijski interesi, uključujući i pozicioniranje pred izbore 2027. godine, često nijesu komplementarni sa državnim interesima, koji se odnose na sve građane. Crna Gora je posljednjih godina stekla demokratsku zrelost koja podrazumijeva da građani shvataju da, u političkom životu, ne postoje odsudne bitke ili sudbonosni izbori. Tu zrelost treba ne samo da prepoznaju, nego i da prihvate, svi politički akteri – izbori će doći i proći, a ovaj zamah u evropskoj integraciji i šansa da Crna Gora konačno završi pregovore koji traju već četrnaest godina teško da će se ponoviti, ako se sada ispuste.
Izvršna vlast i parlamentarna većina su toga apsolutno svjesni i zato se i ulažu maksimalni napori da se proces okonča do kraja godine i da Crna Gora u izbornu godinu može da uđe kao izvjesno buduća članica EU, a da predizborna kampanja bude takmičenje u znanju, viziji i sposobnosti kako na najbolji način iskoristiti EU članstvo i kako građanima u narednom periodu obezbijediti kvalitetniji i prosperitetniji život. U krajnjem, ne vjerujem da može doći do gubitka naklonosti Evropske unije, ali sam siguran da će oni koji ne budu djelima dokazali svoju deklarativnu evropsku orijentaciju definitivno izgubiti i ono povjerenje koje im je preostalo.
