Vukšić objašnjava da postoji član Zakona o ANB koji propisuje pravilo da svaki građanin o kome je Agencija prikupljala određene informacije ima pravo da izvrši uvid u kompletnu dokumentaciju i upozna se s njom.
„Ono što je, na žalost, pratilo rad ANB-a, do momenta kada sam ja došao, da je to pravilo postalo izuzetak. Ukoliko nije postojala dobra namjera i zakonska obaveza da se omogući uvid, sigurno da postoje prava u određenom postupku da ostvarite svoja prava. Ne bih volio da se vratimo na period koji smo prošli, a da se onemogućava građanima da ostvaruju osnovna prava“, kazao je Vukšić.
On navodi da je bilo mnogo nepravilnosti u ANB-u, ali da je Vlada donijela odluku da ne smije da govori o detaljima i svim saznanjima koje ima iz ANB-a, osim u sudskim postupcima gdje je pozvan da govori kao svjedok.
Vukšić je tokom mandata kao direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost podnio četiri krivične prijave protiv bivšeg rukovodstva ANB.
„Prva prijava je protiv bivšeg direktora ANB-a (Dejan Peruničić), kada sam prikupio podatke, dokumentaciju i dokaze da je menadžment Agencije nezakonito pratio određene političke neistomišljenike, građane, sveštenike… Praćeni su obični građani koji su imali jednu zajedničku karakteristiku – da su bili protivnici tadašnje vlasti. Bez obzira što se menadžment ANB-a potrudio da za sobom ne ostavi ništa, ono što ne mogu da unište su ljudi, odnosno svjedoci. Ponašali su se bahato i mislili su da nikad neće doći na udar zakona i pravde. U prvoj krivičnoj prijavi dostavio sam nepobitne dokaze koji se odnose na nezakonito praćenje građana Crne Gore, kao i dokaz da je vrh ANB-a učestvovao u kreiranju afere portala Udar. To nijesu indicije ili osnovana sumnja, već dokazi koji se mogu koristiti u sudskom postupku. Ti dokazi ne mogu biti osporeni i dobili su epilog na sudu, a mislim da su okrivljeni i priznali izvršenje krivičnih djela“, istakao je Vukšić.
Druga prijava vezana je za slučaj nezakonitog opserviranja političke partije, a treća afera pronalaženja aparata za prisluškivanje u kancelariji tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
„Četvrta krivična prijava, gdje sam dostavio na hiljade dokaza tužilaštvu… Znam ljude koji su praćeni i nezakonito prisluškivani, ali znajući da mi se bliži kraj na toj poziciji ubrzao sam taj postupak i pribavljeno je dokaza koliko se moglo. Siguran sam da bi, da je još potrajalo, našli još puta deset dokaza“, kazao je Vukšić.
Na pitanje da li je primjetio sumnjive veze ili kontakte između pojedinaca iz ANB-a i kriminalnih organizacija, Vukšić je naveo da je u suštitni ANB služio da se kriminalnim organizacijama obezbijedi sigurnost u njihovom djelovanju, navodeći da su određena lica mogla ne samo da uđu u ANB, već su bili u najboljim prijateljskim vezama bili sa čelnicima i službenicima Agencije za nacionalnu bezbjednost.
„Mislim da je smisao i uloga nesavjesnih pojedinaca iz vrha menadžmenta bio da faktički budu van zbivanja, odnosno da se ne kreću i ne budu na mjestima koja su epicentar kriminalnih dešavanja u Crnoj Gori. Imamo primjer Luke Bar, a da ne kažem da im je bilo zabranjeno da privire tamo. Imamo i Kotor gdje su se dešavala najstravičnija ubistva dva kriminalna klana, a ANB nije imao nijednog aktivnog operativca u tom periodu. Vidio sam kako su stvari funkcionisale, a pojedinci su bili zaduženi da ne rade ništa. Dok sam ja bio na čelu ANB-a, nije se desilo nijedno ubistvo kriminalnih klanova. Sve ovo što pričam govori i o direktnoj sprezi obavještajno-bezbjednosnog sektora u to vrijeme i organizovanog kriminala“, istakao je Vukšić.
Ističe da za nekadašnje rukovodstvo zakon nije važio i da su, kako kaže, čak i sebe uvjerili da je to u interesu Crne Gore.
Vrijeme je pokazalo, kako kaže, da su u ANB-u većinom čestiti ljudi i profesionalci, ali da su u menadžmentu postavljeni ljudi koji nijesu dorasli tom poslu.
„Zloupotreba državne službe“
Advokat Nikola Angelovski kazao je da je slučaj prisluškivanja crnogorski „Votergejt“ i dokazuje kako i na koji način je vršena zloupotreba državne službe u partijske svrhe. Ističe da bi proces mogao da košta državu jedan njen budžet.
Na desetine građana se, kako je kazao, pridružilo krivičnom gonjenju Dejana Peruničića zbog prisluškivanja.
„Vjerujem da će biti i na stotine ljudi. To je ogroman krivični spis, to je spis praćenja ljudi tzv. „litijaškog pokreta“ za period od kraja decembra 2019. do avgusta 2020. godine, tu će svako lice koje se bude našlo, a da utvrdi da je bilo prisluškivano, moći da tuži državu“, kazao je Angelovski.
Ističe da bi državu ovaj proces mogao da košta „barem jedan njen budžet“.
„Ogroman je broj ljudi u pitanju. Postupak dokazuje kako i na koji način je vršena zloupotreba državne službe u partijske svrhe, odnosno za račun vlasti koja je bila u tom momentu na čelu Crne Gore. Ovo je crnogroski „Votergejt“ i rješavanje ovog predmeta izuzetno značajno za dalju demokratizaciju Crne Gore, a može biti jedan od uslova za ulazak u EU“, istakao je on.
Otvaranje tajnih dosijea uslov je za ulazak u EU, napominje on, te ističe da je neophodno da se desi.
„Mislim da je to ostvarivo u Crnoj Gori i da je to princip da žrtva ima pravo na zadovoljenje pravde i oštetu. To će biti katarza za društvo i saznaće se istina“, kazao je Angelovski.
Ističe da svako suđenje, a ne samo suđenje zbog nezakonitog prisluškivanja građana, treba da bude otvoreno za javnost.
„Da ovo suđenje nije zatvoreno, prisutni bi bili i predstavnici delegacije EU u Crnoj Gori, to mi je rečeno u pismu gospodina Satlera“, kazao je on.
„Duško Marković formirao stranku jer mu je kao zaštita potrebna politička funkcija“
Novinar Mladen Stojović kazao je da ne postoji nijedan razlog da vjeruje ANB-u. On navodi da je 1996. godina bila prelomna, kada na čelu službe dolazi Vukašin Maraš.
„Tada služba mijenja suštinu i pravac djelovanja. Postaje služba koja u potpunosti služi režimu, odnosno interesu oligarhije, koja tada počinje da se formira, a na čijem je čelu Milo Đukanović. Duško Marković ulazi u službu devedesetih i možemo da ga definišemo kao nasljednika Maraša. On svakako ima objektivnu odgovornost za zločine o kojima se priča. Da li je on lično odgovoran za neki od tih zločina – na tužilaštvu je da nađe dokaze. Mislim da ih ima, ali još nijesmo došli do toga kada će ti dokazi da se iznesu i istraže. Objektivna odgovornost je, da čovjek koji je rukovodio službom, znao da se priprema zločin. Nemoguće je da se desetak operativaca bavi pripremom jednog zločina, a govorimo o ubistvu Duška Jovanovića, a da to prolazi pored njega, da nije svjestan. Da li tu ima elemenata prikrivanja zločina i samim tim je njegova odgovornost velika. Vjerujem da je on svjestan te odgovornosti i da je zbog toga formirao stranku i da izađe na državne izbore, jer mu je kao zaštita potrebna i neka politička funkcija“, kazao je Stojović.
Prema njegovim riječima, nije se desila prava reforma službe, jer je mnogo kadrova bivšeg režima.
S druge strane, Stojović ističe da otvaranjem tajnih dosijea ipak ne bi došlo do katarze, jer kako kaže, ne bi našli sve ono što je zbilja rađeno.
„Mislim da je javnost svjesna da je služba u periodu od 1995. do 2020. godine, pa možda i kasnije, možda ne u periodu Vukšića, radila paralelne izvještaje o pojedinicima nad kojim su sprovođenje mjere tajnog nadzora, radila paralelne izvještaje. Da su postojale paralelne službe koje su imala svoje prislušne uređanje i to možda mnogo kvalitetnije nego onima kojima raspolaže ANB“, kazao je Stojović.
