wikipedia

Foto: Wikipedia

Piše: Vlatko Simunović

Godina je 2024. i suši se stara maslina na Mirovici. Kažu zbog podzemnih voda. Nema šanse. Siguran sam da umire od sramote.

Po jednoj u nas zaboravljenoj biblijskoj priči, kad je svijet bio nov, zbog njene inteligencije, ostala drveća birala su maslinu za svoju kraljicu. Ona, zabrinuta za ljude, nije pristala.

Na svijetu je zasađeno više od 800.000.000 stabala masline. Jedno od najstarijih živi u Baru. Pričaju se stara maslina suši zbog podzemnih voda, jer su s namjerom da kultivišu prostor gradski oci betonirali ledinu na kojoj živi radi lakšeg pristupa. Uređena je saobraćajnica, napravljen je punkt za prodaju ulaznica i razglednica…Milina.

Danas, maslina umire. Umire jer su ljudi opravdali zabrinutost pramajke s početka ove priče. Jedna njena kćerka nadživjela je sva olovna vremena na obodu Mediterana u posljednjih 2470 godina. Nas neće preživjeti.

Nijesmo naročito strpljiv, trpeć, spokojan i pametan narod pa se ne sjećam da im je, kad su započeli taj posao uređenja prostora oko stare masline na Mirovici, neko prigovorio da nešto čine a ne znaju što čine. Nijesam siguran ni da su konsultovali nekoga ko je masline sadio ili su ga hranile.

Išlo je to rutinski. Formira se komisija, odrede članovi i iznosi honorara za dopunsko angažovanje članova komisije, napiše izvještaj o uticaju na životnu sredinu i stavi pod nos nekom da to potpiše i betoniraj Miško.

Posljedica – suši se najstarije živo biće na istočnoj strani Jadrana. Umire od pamtivijeka na Mirovici živa maslina koja je simbol snage ali i Božjeg sveznanja i brige o čovjeku. Umire li zbog toga što na toj zemlji gasne žar i nema više ničega zbog čega vrijedi živjeti? To ne znam. Vjerujem da umire zbog nesaglasja sa ljudima.

KSENIJA

Prije stare masline, godine 2009. preminula je Ksenija Miranović. Napisala je knjigu o maslini. Objavila je Pobjeda. Hrvatska je u 20. vijeku intezivirala proizvodnju maslinovog ulja. Sadili su maslinu. Kad se sjetim imena i adresa s kojih su stizale porudžbine za tu knjigu shvatim da su ljudi koji upravljaju nekim od najčuvenih živih spomenika maslinarstvu konsultovali tu literaturu.

Imali smo najstariju maslinu na istočnoj obali Jadrana i ženu koja je o maslini znala taman koliko i svi koji o maslini nešto znaju i žive uz obalu vječitom mladog Sredozemnog mora.

Jutros čitam jedan jednu priču Igora Remsa o maslini. U njoj, Ksenija Miranović priča o nečemu što smo imali.

Kaže: Imali smo šta da pokažemo strancima: 50 hektara intenzivnih zasada maslina na ulcinjskom polju. Danas je to pustara. Imali smo najkvalitetnije konzerviranje masline i proizvod za Evropu. Danas – samo priču o robnoj marki, porazno i tragično za našu ekološku državu. Nekada je u Crnoj Gori postojala savršena linija za konzerviranje. Zvuči čudno ali danas nemamo tu tehnologiju. Tehnologija za konzerviranje je bila moj pilot-projekat. Znatna sredstva obezbijeđena su iz Ujedinjenih Nacija. Ta linija koštala je 150.000 dolara i bila najsavremenija u to vrijeme. Imali smo najkvalitetnije konzerviranje maslina putem mliječno- kisjelog vrenja. Kada smo završili cijeli tehnološki proces i ponudili ga ekspertima UN, odgovorili su nam da imamo proizvod za Evropu. Vraćanjem zemljišta vlasnicima uništeno je 50 hektara intenzivnih zasada maslina sa linijama za konzerviranje, sa stonim sortama, i preradu maslinovog ulja. Imali smo sistem navodnjavanja kap po kap, izraelska metoda, vrhunsku melioraciju zasada sa dvije pumpe za prebacivanje suvišnih voda. Država Crna Gora je dala novac za objekat a mi smo kupili opremu od novca dobijenog od UN. Naručila sam automatsku metereološku stanicu sa 24 parametra. Ova kompjuterska stanica je naređivala sistemu za navodnjavanje kada treba da se uključi. Takođe smo imali i sistem hranjenja kroz navodnjavanje. Mogli smo da budemo uzor svim maslinarskim zemljama kojima je drvo masline podignut na pijadestal ljubavi i zaštite ove jedinstvene biljke.

Sve su to riječi Ksenije Miranović. Naša priča. Na kraju stane u tu nekoliko riječi – imali smo i mogli smo…

Priča se nastavlja rečenicom: Imali smo najstariju maslinu u Evropi?

S OBJE BANDE GORE

Dva pjesnika rođena s dvije strane Lovćena, istovremeno su pjevali o maslini. Dvije strane svijeta. Ista maslina.

Jedan je Viktor Vida, Hrvat rođen u Perastu. Drugi je Radovan Zogović, Crnogorac, rođen u Mašnici, opština Berane.

Ona raste u ubogom kraju
I korijenje joj oplakuje voda
što uvire u more.
Uvijek se njene grane prelijevaju
Bojama oblaka i guštera.
Nju slavi cvrčak.

To je sve. Tu sam pjesmu Viktora Vide prvi put čitao u Sabranim pjesmama koje su objavili u Knjižici hrvatske revije, godine 1962. godine, u Argentini.

Radovan Zogović piše pjesmu Instrukcija maslini. To je jedna o čuvenijih pjesama koje je napisao i jedina koju smo čitali u našim čitankama.

Žilama za kamen! Za siv, podlovćenski kamen opak
na samom spoju visova uvis i visova naopačke.
Izubijano, skrutnuto korijenje isprepleti i zakopaj,
pokuči prste, raskljuni i zakljuni kao mačke.

To je prve dvije strofe te pjesme nad pjesmama. Tako se voli i razumije maslina. Razumio je Zogović a nama prenosili učitelji. Uzalud!
Godina je 2024. i umire stara maslina na Mirovici.

Kažu zbog podzemnih voda. Nema šanse. Siguran sam da umire od sramote. Gasne žar i možda nema više ničega zbog čega joj vrijedi živjeti? Moja zemljo!

Izvor: Portal RTCG

PRATITE NAS

                        Lokalni javni emiter Radio televizija Podgorica d.o.o. | Adresa: 19. decembra br. 13, 81000 Podgorica | Mail: office@gradski.me | PIB: 03328139                             Odgovorno lice: Vladimir Otašević, v.d. izvršnog direktora
REDAKCIJA PORTALA: portal@gradski.me | Urednik portala: Dejan Bogojević | REDAKCIJA RADIJA: radio@gradski.me
MARKETING: marketingtim@gradski.me

Slobodan pristup informacijama

Dokumenta