Rođaci nestalih Amerikanaca govore kako ne mogu pokopati svoje sinove, o nemogućnosti da ih se službeno proglasi mrtvima, kao i online maltretiranje ruskih internetskih trolova. Zbog intenziteta borbi na frontu, tijela poginulih vojnika s obje strane često ostaju ležati na bojnom polju.
Problemi s povratkom tijela
Dva američka dobrovoljca poginula su u jednom incidentu u blizini Pokrovska krajem septembra. Njihova tijela nisu pronađena. Bivši američki vojnik Zakari Ford (25) iz Misurija i još jedan Amerikanac bez vojnog iskustva, čija je porodica tražila da ga se identifikuje samo nadimkom Ginter, ubijeni su dronom dok su pokušavali srušiti most u blizini sela Novohrodivke.
Preživjeli Amerikanac, ratnog nadimka Rednek, opisao je opasnu misiju u kojoj se grupa od tri američka dobrovoljca brzo našla pod ruskom vatrom u rovu oko 500 metara od mosta.
„Ruski dronovi pokušavali su srušiti krov bunkera. Imao sam sačmaricu, pokušavao sam srušiti dronove”, prisjetio se Rednek za CNN.
„Prijatelj je mrtav“
Ford je komandantima preko radija rekao da će prekinuti akciju, ali dobio je uputstva da nastavi i da evakuacija nije moguća. Kad je napad započeo, Rednek je pucao iz mitraljeza na Ruse, a Ukrajinci koji su koristili protivtenkovski sitem Javelin poginuli dok su zadržavali ruska oklopna vozila.
Rednek objašnjava da je ušao u bunker po municiju, za dlaku pobjegavši dronu koji je ranio Forda i Gintera. Uspio je zaustaviti Fordovo krvarenje te je svjedočio pogibiji ukrajinskog vojnika koji je ispred njega pogođen u lice.
„Nekoliko minuta kasnije čuo sam kako Ford viče da je Ginter mrtav. Ušao sam u bunker, a Ukrajinac koji je bio unutra samo me pogledao i rekao: ‘Prijatelj je mrtav’. Ford je tada još bio stabilan, ali komandant nas je upozorio da slijedi još jedan ruski napad”, govori Rednek za CNN.
„Tražio je da ga ubijem“
„Znao je da nećemo izdržati. Ford je tražio da ga ubijem kako ne bi bio zarobljen”, dodao je.
Rednek je to odbio, ali Ford je bio sve slabiji i izgubio je previše krvi. Fordova posljednja molba bila je vidjeti sunčevu svjetlost dok umire. „Položio sam ga glavom prema vratima, da vidi sunce i samo ga držao za ruku”.
Rednek kaže da vjerovatnost preživljavanja stranih boraca na ratištu zavisi o njihovom iskustvu, ali i o zadacima koje im daju komandanti. Neki oficiri navodno diskriminišu strane dobrovoljce i šalju ih u samoubilačke misije.
Govoreći iz SAD-a, Rednek kaže da je njegova jedinica evakuisana iz tog područja i da je kasnije vidio snimke Fordovog i Ginterovog tijela s drona. Područje je sada pod kontrolom Rusije.
Mukotrpan proces izvlačenja tijela
Proces izvlačenja poginulih s ratišta je mukotrpan i emotivan. Bivši američki marinac Kori Navrocki (41) iz Pensilvanije poginuo je boreći se u ruskoj regiji Brjansk u oktobru. Snimci njegovog tijela pojavili su se na Telegramu, ali nakon složenih pregovora Rusija je u petak vratila njegovo tijelo, kao i tijelo još jednog nestalog Amerikanca.
Njegova majka Sandi Navrocki kaže da je Kori, mornarički veteran sa šest turneja u Iraku i dvije u Afganistanu, odlučio poći u Ukrajini zbog civilnih žrtava. Navrocki je poginuo dok je pokušavao pomoći ranjenom saborcu.
Fotografije njegovog tijela i oružja dijelile su se na ruskim društvenim mrežama, a takođe je objavljena njena adresa i video njenog doma. Kad je pokušala obavijestiti Navrockijeve prijatelje marince na društvenim mrežama o njegovoj smrti, proruski trolovi objavljivali su ružne komentare i nasmiješene emodžije.
Loren Gijom, Amerikanka koja živi u Kijevu i radi za neprofitnu fondaciju RT Weatherman Foundation, pomaže porodicama u pronalaženju njihovih najmilijih, često tragajući po mrtvačnicama s ukrajinskom istražiteljkom Irinom Horošajevom. Pozitivna identifikacija moguća je kombinacijom metoda vizualne identifikacije i DNK testiranja.
Pola od 88 mrtvih ili nestalih stranaca su Amerikanci
Identifikacija poginulih složenija je kada se tijela vraćaju s ruske strane. „Nakon razmjene tijela ponekad dobijemo torbu s ostacima tijela koji pripadaju različitim ljudima”, rekao je Artur Dobroserdov, ukrajinski povjerenik za nestale osobe pri Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Jedan od prvih slučajeva u kojima je Gijom pomogla bio je onaj veterana američke vojske Sedrika Hama iz Teksasa, koji je poginuo u martu 2024. Hamova porodica uspjela je prepoznati njegove jedinstvene tetovaže u video prenosu iz mrtvačnice.
Gijom se trenutno bavi s 88 mrtvih ili nestalih stranaca iz 18 zemalja. Polovina su Amerikanci. Tačan broj poginulih među američkim dobrovoljcima u Ukrajini nije poznat.
Ona vjeruje da je sve veći broj mrtvih i nestalih posljedica toga što se strance šalje u vrlo rizične operacija: „Njihovi životi i njihova žrtva nisu uzaludni.”
