Današnji dan, 29. novembar, za mlađe i one generacije rođene nakon devedesetih sasvim običan dan, ali je od 1945. do 1991. godine bio jedan od najznačajnijih u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji jer se proslavljao kao Dan republike. Da u Crnoj Gori vlada „jugonostalgija“, uvjerili smo se na ulicama nekadašnjeg Titograda – današnje Podgorice.
Podaci MONSTAT-a pokazuju da je porastao broj građana koji se na popisu izjašnjavaju kao Jugosloveni. 2011. ih je bilo 1154, a na posljednjem popisu 1623.
Sociolog Krsto Vuković smatra da to nije začuđujuće i objašnjava zašto.
„Ja bih to pripisao našoj društvenoj situaciji u kojoj očigledno tokom popisa, ili generalno se ljudi tako identifikuju i osjećaju zato što žele da pruže otpor pritisku na nacionalnoj i svakoj drugoj osnovi“, kazao je Vuković.
Objašnjava i zašto Jugoslavija nije imala svijetlu budućnost.
„Pojedine republike u više navrata najavljivale su osamostaljenje, a do konačnog raspada doveli su nagomilani dugovi i ekonomska kriza“, zaključio je socilog Vuković.
Pored brojnih mana, poput cenzure u medijima i jednopartijskog sistema koji nije dozvoljavao izbore, „Jugoslovenska era“ je po mnogo čemu bila bolje vrijeme za život od današnjeg, ocijenio je pravnik Aleksa Ivanović.
„Čini mi se da smo bili smireniji. Ljudi su u dobrom dijelu imali mogućnost da rade. Socijalna zaštita, posebno u poređenju sa drugim državama za to vrijeme – dobra. Zdravstvena isto tako. Čini mi se da su ljudi ujutru išli na posao s elanom i osmijehom. To nije malo. Pritom, u tim vremenima nije bilo govora mržnje“, kazao je Ivanović.
