1. Kritikovanje njihovih životnih izbora
Roditelji često komentarišu odluke odrasle djece vezane uz karijeru, selidbu ili odnose, izražavajući sumnju ili neslaganje. Iako to može proizlaziti iz brige, odrasli žele da njihovi roditelji poštuju njihove izbore, čak i ako ih ne odobravaju.
„Mnogi roditelji odraslih osoba osjećaju se nevažnim i beskorisnim, pa nesvjesno nude neželjene savjete kako bi zadržali svoju ulogu u životu djece“, objašnjava terapeut Kurt Smit u razgovoru za HuffPost. Kritike poput „Trebala si to drugačije riješiti“ ili „Jesi li sigurna da si s pravom osobom?“ mogu stvoriti utisak da roditelji ne vjeruju u sposobnost njihove djece da donesu vlastite odluke.
2. Upoređivanje s drugima
Roditelji ponekad upoređuju svoju djecu s braćom, sestričnama ili čak prijateljima, ne shvaćajući koliko to može biti bolno. Odrasla djeca mogu razviti osjećaj da nikada nisu dovoljno dobra u očima svojih roditelja. Klinička psihološkinja Rebeka Šrag Heršberg za Care naglašava da živimo u kulturi koja podstiče takmičenje, a roditelji često nesvjesno upadaju u taj obrazac.
„Uvijek će postojati neko ko je pametniji, talentovaniji ili poslušniji od vašeg djeteta, ali poređenja nikada nisu korisna“, ističe Heršberg. Takva upoređivanja mogu potkopati samopouzdanje i stvoriti osjećaj da roditelji ne cijene njihovu jedinstvenost.
3. Poništavanje njihovih osjećanja
Kada odrasla djeca izraze svoje emocije, roditelji ih ponekad mogu odbaciti kao „pretjerivanje“ ili „dramu“, ne shvatajući koliko to može biti štetno. Prema psihološkinji Džonis Veb, roditelji koji umanjuju emocije svoje djece često imaju iskrivljeno razumijevanje osjećanja i ne znaju kako ih pravilno podržati.
„Neki roditelji emocije doživljavaju kao nešto što se može kontrolisati ili čak kao loše ponašanje koje treba ispraviti“, piše Veb za Psychology Today. Djeca koja su odrastala u takvom okruženju često nauče potiskivati svoje emocije, što može dovesti do emocionalne zanemarenosti i problema u odraslim godinama.
Iako roditelji možda ne namjeravaju povrijediti svoju odraslu djecu, njihova ponašanja mogu imati dugotrajan uticaj. Prepoznavanje ovih obrazaca prvi je korak prema zdravijem i ispunjenijem odnosu, temeljenom na poštovanju i međusobnom razumijevanju.
