Sve više roditelja traži pomoć za odvikavanje djece od prekomjernog korišćenja mobilnih telefona

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp

Foto: Ilustracija pixabay

Upotreba mobilnih telefona i tehnologije uopšte iz dana u dan raste, naročito među mlađom populacijom – djecom  I tinejdžerima. Prekomjerno korišćenje tehnologija može da preraste u zavisnost, a na temu koliko su djeca zavisna od mobilnog telefona i koje su posljedice za naš portal priča psihoterapeut Darija Petović Bambur. 

Ona smatra da je problem širi od same upotrebe mobilnih telefona i interneta.  

Prevashodno se, kaže, radi o pretjeranoj upotrebi ekrana bilo da je to TV, tablet ili mobilni.

To je, prema njenom mišljenju, štetno za njihov razvoj na nekoliko načina. 

„Prije svega, tu se postavlja pitanje sadržaja kojma su djeca izložena koji često nije adekvatan. Drugo pitanje je što ekrani zbog načina na koji su napravljeni previše stimulišu dječiji mozak zbog čega je posljedično djetetu sve teže da se skoncentriše na neke druge stvari kao što je npr. čitanje knjige“, kaže ona. 

A kada je pravo vrijeme da dijete dobije prvi telefon –  to zavisi od više faktora. 

„Rekla bih da tu nije ključno pitanje kada, već koja je svrha, iz kog razloga je djetetu potreban mobilni telefon, da li mu služi samo da bude bezbjedno od kuće do škole, da se javi roditeljima ili mu služi samo za igranje igrica. Akcenat je, dakle, na pitanje svrhe a ne uzrasta. U svakom slučaju – što kasnije to bolje“, ističe Petović Bambur za Dnevne. 

Petović Bambur

Ona smatra da su roditelji svakako najodgovorniji za to koliko će djeca provoditi vrijeme pored ekrana ili telefona. 

„Nije razvojno adekvatno prepustiti djetetu odluku o tome da li će imati telefon i koristiti ekrane, koliko će to vremenski trajati i koje će sadržaje gledati. Zapravo je odgovornost na roditeljima dok dijete ne odraste i razvije svijest o tome“, mišljenja je ona. 

Internet, smatra, sam po sebi može biti jako dobro sredstvo kada je učenje u pitanju.  

„Svi smo svjedoci da su nam upravo zahvaljujući internetu sve informacije dostupne, puno nam je lakše da dođemo do određenih saznanja. No, ono što predstavlja veći problem je taj drugi dio učenja koji se ne može desiti preko interneta a to je je učenje u realnom životu, učenje socijalnih i emocionalnih vještina i drugih vještina za koje je potrebno živo iskustvo“, kaže psihoterapeut. 

Često se postavlja pitanje zašto djeca više ne mogu bez mobilnog telefona. 

Prema mišljenju Petović Bambur pitanje treba da glasi: Da li roditelji mogu bez toga da ne daju djeci mobilni telefon? 

„Oni djeci telefon daju što iz straha za bezbjedost, što zbog toga da bi se zabavili da bi oni mogli da završavaju druge obaveze. Djeca u svakom slučaju mogu bez ekrana ukoliko im se ponudi alternativa“, kazala je ona za Dnevne. 

Psihološkinja kaže da se sve veći broj roditelja  javlja sa pitanjem na koji način da ograniče djeci upotrebu ekrana, prosto koja je to mjera koja je u redu. 

„Mislim da je sve veći broj roditelja svjestan ovih opasnosti, a kada se dođe do problema onda su to problemi u učenju i problemi poramećaja pažnje i hiperakivnosti kao i problem zavisnosti od igrica“, pojašnjava ona. 

Sagovornica Dnevnih nema podatak u kom procentu je u povećanju broj djece koja se susreću sa ovim vidom zavisnosti, ali je svakako mišljenja da je u protekloj deceniji povećan broj svih oblika zavisnosti koji su vezani sa ekranima. 

Na pitanje da li bi trebalo zabraniti korišćenje mobilnih telefona u školama, Petović Bambur odgovara: 

„Koliko sam upućena, u mnogim školama se reguliše upotreba interneta, dakle nije baš uvijek dostupan wifi.  Naglasila bih da je zabranjivanje u smislu postavljanja granice jako važno, ali mislim da akcenat treba staviti na razvijanju svjesne upotrebe tehnologija. Tehnologija sama po sebi nije ni dobra ni loša već je loš način na koji je djeca uporebljavaju.

Dakle, ukoliko je upotrebljavaju u edukativne svrhe i u ograničenoj količini i to nije na štetu njihovog socijalnog i emocionalnog razvoja onda tehnologija može biti od pomoći“, smatra ona. 

Međutim, problem je sa nesvjesnom upotrebom. 

„Radije bih umjesto priče o ograničavanju i zabranjivanju akcenat stavila na razvijanju svjesne upotrebe tehnologija“, smatra ona. 

Kaže i da je najbolja prevencija u vezi sa upotrebom svih vrsta tehnologija i ekrana pa i mobilnih telefona zapravo u nuđenju alternativa, u nuđenju drugih vrsta aktivnosti koje uključuju socijalizaciju, vrijeme provedeno u prirodi i na vazduhu, kreativnim aktivnostima itd. 

„Ukoliko dijete ima dovoljno veliki izbor i ukoliko vrijeme koje provodi pred ekranima ne prelazi ono što su recimo preporuke SZO onda je to jedan od dobrih načina da se stvari drže pod kontrolom“, zaključuje psihoterapeut Petović Bambur. 

Preporuke SZO

Rano djetinjstvo vrijeme je brzog razvoja tokom koga se trebaju razvijati određeni obrasci ponašanja i načina života, a na pitanje o korišćenju ekrana, pravilo SZO-a i njihova poruka roditeljima je jasna – što manje, to bolje.

Za bebe do jedne godine uopšte se ne preporučuje gledanje u ekrane, dok za malo stariju djecu, od dvije do četiri godine nije preporučljivo gledanje u ekrane duže od jednog sata dnevno.

Mišljenje i iskustvo roditelja 

Pitali smo i roditelje: Da li i koliko njihova djeca koriste mobilne telefone? 

Podgoričanka Monika Krtolica, majka jedanaestogodišnjeg dječaka za Dnevne kaže da mu je mobilni telefon kupila kada je  imao devet godina. 

“Sinu smo telefon kupili isključivo kako bismo sa njim komunicirali kad je u školi, jer  suprug i ja radimo a važno nam je da znam gdje je i da li je bezbjedno stigao od škole do kuće I obratno”, kaže ona. 

Monika, kako kaže, sinu dozvoljava gledanje njemu zanimljivih kanala na You tube-u, uglavnom o igricama. Naglašava da njen sin na internetu provodi najviše dva sata dnevno i da je to gornja granica vremena koje bi jedno dijete trebalo da bude pri telefonu. 

Tijana Savović, majka jednoipogodišnjeg dječaka, smatra da djeca što manje vremena treba da provode na telefonu. 

“Jako je štetno za razvoj djeteta da mu telefon uvijek bude dostupan. Ja sinu na telefonu upalim crtani ili pjesmice ukoliko više ne znam kako da mu odvratim pažnju a obaveze oko kuće čekaju. Ipak, i to traje svega 20-30 minuta,  s obzirom na njegov uzrast. I kada bude stariji, ograničiću mu vrijeme koje može provoditi na telefonu ii tabletu”, kaže ona. 

Nevena Žarić, majka dvije djevojčice kaže da njena djeca telefon koriste isključivo kako bi gledale crtane filmove. Pošto još idu u vrtić smatra da im telefon svakako nije neophodan te da može da iskontroliše koliko će im biti dostupan. 

“Desi se i po tri dana da ih ne zanima, a nekad su i te kako zainteresovani, pogotovo kad je napolju ružno vrijeme pa im je to jedina zanimacija. Okviro, korišćenje telefona im dozvoljavam sat do sat i po dnevne”, kaže ona. 

Izvor: Dnevne novine

Posljednje:

VEZANE VIJESTI

POSLJEDNJE:

VEZANE VIJESTI:

Dokumenta