Potpredsjednik SUBNOR-a Stevan Radunović podsjetio je na spomen obilježju u Lipcima na teške uslove života u Boki 1942. godine, nakon što je Orjenski bataljon dobio naredbu da se povuče prema Hercegovini.
– Masovno prijavljivanje bivših boraca Orjenskog bataljona četnicima u selima bilo je poprimilo takve razmjere da su prevazišli njihova i očekivanja italijanskih okupatora. Represija prema rodoljubima među seoskim stanovništvom svakim danom je bila sve veća. Italijanska fašistička vojna i policijska sila, četničke vojne jedinice i njihove političke organizacije, kao i ustaške organizacije koje su bile orgnizovane u Kotoru i susjednim mjestima nijesu odustajali od progona, maltretiranja i hapšenja aktivista NOP i likvidacije partizana-ilegalaca“, kazao je Radunović.
Istakao je hrabro držanje boraca Orjenskog i Primorskog bataljona, od izlaska iz kotorskog zatvora do stratišta braće Dušana i Lazara Samardžića, Obrada i Paska Dabovića, braću Sava i Vuka Bećira, Sima Sijerkovića i Nikolu Šabovića, u Lipcima 11. februara 1943. godine.
Pri kraju Prvog svjetskog rata, od 1. do 3. februara 1918. godine, u Boki je buknula pobuna mornara austrougarske Ratne mornarice. Na taj važan datum podsjetio je predsjednik UBNOR-a i antifašista Kotora Jovo M. Bećir, naglašavajući da se Škaljari, ni nakon 107. godina pobune mornara u Boki, ne smiju zaboraviti jer je to bitan istorijski događaj, kada su strijeljana četvorica, mornara, desetine umrli u zatvoru tokom sudskog procesa, a dvojica poginula tokom pobune.
– Bez obzira što je pobuna mornara ugušena, što su strijeljani Čeh Frano Raš, Slovenac Anton Grabar i Hrvati Jerko Šišgorić i Mate Braničević, što je osuđeno preko 400 mornara na veće i manje kazne, ostaje neosporna činjenica da je ova pobuna, pod uticajem Oktobarske revolucije, pokrenula mase u borbi za socijalna prava, da je iskalila mržnju protiv Austrije i da je imla veliki odjek u svijetu – kazao je Bećir u Škaljarima.
