Orlin Rusev (47), vođa grupe koji je priznao krivicu, osuđen je na 10 godina i osam mjeseci zatvora zbog svoje uloge u sprovođenju šest „sofisticiranih“ operacija koje su ugrozile nacionalnu bezbjednost i sigurnost građana. Njegov zamjenik Biser Džambazov (44) takođe je priznao krivicu i osuđen je na 10 godina i dva mjeseca zatvora.
„Smatrala je špijuniranje uzbudljivim i privlačnim“
Katrin Ivanova (33), jedna od dvije žene koje su korištene kao „mamac“ za ciljeve grupe, osuđena je na 9 godina i osam mjeseci zatvora. Sudac Hillijard rekao je da prihvata tvrdnju da se ne bi uključila u kaznena djela da nije upoznala Džambazova, ali joj je poručio da se s njim „svojom voljom upustila u sve“.
Druga žena, Vanja Gaberova (30), osuđena je na šest godina, osam mjeseci i tri nedjelje zatvora. Iako je sudija uzeo u obzir dijagnozu klaustrofobije, rekao joj je da je znala da radi za Rusiju i da je to smatrala „uzbudljivim i privlačnim“.
Nakon odsluženja kazne deportacija u Bugarsku
Tihomir Ivančev (39), jedan od dvojice pomoćnika u grupi, osuđen je na osam godina zatvora. Sudija je pritom naveo pozitivne izvještaje o njegovom ponašanju te činjenicu da se povukao iz grupe prije njihovog hapšenja 2023. godine. Drugi pomoćnik, Ivan Stojanov (33), osuđen je na pet godina i tri nedjelje zatvora nakon što je priznao krivicu, premda u kasnijoj fazi postupka.
Sudija Hilijard rekao je svim optuženima da će morati odslužiti polovinu kazne prije nego što budu mogli tražiti uslovni otpust, nakon čega će biti automatski deportovani u Bugarsku. Ranije je sudije iznio pojedinosti o šest špijunskih operacija koje su izveli optuženi, od kojih su neki, prema njegovim riječima, imali veći nivo odgovornosti.
„Špijuniranje im je omogućilo lagodan život“
Operacijama je upravljao Džambazov, a motivacija članova grupe bio je novac. Prema riječima sudije, pominjali su se znatni iznosi, i do milion eura. To, kazao je, pokazuje koliku su „vrijednost“ njihove prikrivene aktivnosti imale za Rusiju.
„Dio tog novca vjerovatno je bio za pokrivanje troškova, ali ne sav. To je optuženima omogućilo lagodan život. Vjerovatno se smatralo da je ono što su činili bilo korisno.“ Grupa se između 2020. i 2023. bavila nadzorom i prikupljanjem obavještajnih podataka usmjerenim na novinare i ruske disidente.
Vodio ih je austrijski biznismen za kojim traga Njemačka
Radili su iz pansiona u Grejt Jarmutu, u Norfolku, a iz inostranstva ih je vodio Jan Maršalek, austrijski biznismen koji je pobjegao u Rusiju 2020. godine, nakon što je propala kompanija za plaćanja Wirecard, čiji je bio saosnivač.
Kompanija se urušila zbog finansijske prevare teške 1,9 milijardi eura. Maršalek, za kojim Njemačka traga zbog skandala s Wirecardom, prema navodima, radio je za rusku bezbjednosnu službu FSB i vojnu obavještajnu agenciju GRU.
Upravljao je nadzorom u Bugarskoj, Austriji i Španiji nad istraživačkim novinarom Hristom Grozevim, koji je pomogao u razotkrivanju ruskih špijuna uključenih u trovanje opozicinog čelnika Alekseja Navalnog.
Maršalek je takođe naložio članovima grupe, uključujući Ivanovu, da ukradu brojeve mobilnih telefona ukrajinskih vojnika za koje se vjerovalo da se obučavaju u američkoj kasarni u Štutgartu, u Njemačkoj, i to s pomoću vojnog špijunskog uređaja.
„Rusev je morao biti svjestan ekstremnih mjera Rusije prema neprijateljima države“
Tokom izricanja kazne sudija Hilijard pohvalio je policijske službenike za njihovu „izuzetno temeljnu i upornu istragu“. Žrtve koje su bile mete špijunske grupe bile su „duboko uznemirene“ te prisiljene pojačati vlastite bezbjednosne mjere, rekao je sudija.
Istakao je da je opasnost za njih bila očigledna te da je Rusev morao biti svjestan „ekstremnih mjera“ koje je Rusija preduzimala protiv onih koje smatra „neprijateljima države“.
Komandant Dominik Marfi, čelnik protivterorističke jedinice londonske policije (Met), rekao je nakon izricanja presude da je snaga istrage o operacijama nadzora ostavila vođe grupe, Ruseva i Džambazova, bez izbora osim da priznaju krivicu.
„Fenomen u kojem određene države ‘outsourcaju’ špijunažu“
„Ovaj slučaj jasan je primjer sve većeg broja prijetnji država s kojima se suočavamo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Takođe ukazuje na relativno novi fenomen u kojem određene države ‘outsourcaju’ špijunažu.“
Frank Ferguson, voditelj Odjeljenja za posebne zločine i protivterorizam britanskog Državnog tužilaštva (CPS), rekao je da je ova grupa, ciljanjem pojedinaca koji su u Ujedinjeno Kraljevstvo pobjegli od progona, kao i novinara koji se protive ruskom režimu, potkopala poruku da je Velika Britanija sigurna zemlja za te ljude.
„Ova dugotrajna aktivnost takođe je ugrozila sigurnost i stabilnost Ujedinjenog Kraljevstva. Nema sumnje da je svaki od optuženih tačno znao za koga špijunira“, dodao je.
