Viši sud je 11. jula ukinuo pritvor Čađenoviću uz nalog da se suspendovani specijalni tužilac odmah pušti na slobodu.
Čađenović je istog dana napuštio Istražni zatvor u Spužu pod uslovom da ne napušta mjesto stanovanja.
Uslijedila je žalba Specijalnog tužilaštva koju je Apelacioni sud usvojio i naložio da se u ponovnom postupku ponovo odlučuje o tome da li Čađenović treba ostati na slobodi ili ga treba vratiti u Spuž.
Vanraspravno vijeće sudija je prethodne sedmice odlučilo da se Čađenović neće vraćati u pritvor.
PRITVOR KAO KAZNA
Odbrana Čađenovića je više puta ukazivala da se pritvor Čađenoviću odavno pretvorio u kaznu.
Advokat Lazar Aković je prilikom posljednjeg predlaganja za ukidanje pritvora Čađenoviću kazao da kada je on u pitanju ne postoji rizik od bjekstva.
On je istakao da na sudove ne bi trebalo da vrše pritisak političke elite i javnost.
– Molim Vas da se odvažite i donesete jednu nepristrasnu, objektivnu i zakonitu odluku, da ukinete pritvor Čađenoviću – kazao je tada advokat Aković, obraćajući se sutkinji Nadi Rabrenović.
Odbrana je izrazila sumnju da se radi o ozbiljnim opstrukcijama u slučaju Čađenovića s obzirom na to da ni poslije 19 mjeseci od njegovog hapšenja i 13 mjeseci od podizanja optužnice suđenje nije počelo.
Toliko o revnosti ovoga suda i suđenju u razumnom roku – kazao je advokat Aković.
U slučaju Saše Čađenovića, Ustavni sud Crne Gore donio je više odluka kojima je usvajao ustavne žalbe okrivljenog specijalnog tužioca i ukidao rješenja Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda o produženju pritvora.
Iz Ustavnog suda su ukazivali da su nižestepeni sudovi prilikom donošenja odluka o produženju pritvora Čađenoviću zanemarili da procijene i obrazlože jedan broj faktora specifičnih za predmet, kao što su karakter lica, moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i veze sa državom Crnom Gorom, u kojoj se krivično goni.
Iz Ustavnog suda su bili jasni da je obaveza suda da ukoliko ocijeni da podnosiocu treba produžiti pritvor, u rješenju mora da navede detaljne razloge za takvu odluku.
Odnosno, sama mogućnost teške kazne i težina dokaza nijesu sami po sebi dovoljni da kompenzuju ove faktore.
Uprkos ovakvim odlukama Ustavnog suda, redovni sudovi Čađenoviću, koji je procesuirao na desetine lica i to iz redova kavačkog klana, među kojima su visokopozicionirani članovi i dalje su u stereotipnim rješenjima produžavali pritvor.
Odbrana Čađenovića je u više navrata isticala da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku.
Pojašnjavali su, ali ih niko nije čuo da proizvoljno određen pritvor Čađenoviću ne predstavlja mjeru obezbjeđenja nesmetanog vođenja krivičnog postupka, već kaznu okrivljenom, što je suprotno i domaćem zakonodavstvu i svim relevantnim međunarodnim dokumentima koji se tiču zaštite osnovnih ljudskih prava.
Konačno, vanraspravno vijeće Višeg suda je sredinom jula odlučilo da se u konkretnom slučaju umjesto pritvora ista svrha može postići i nekom od mjera nadzora.
NEGIRAO OPTUŽBE
Čađenović je nakon hapšenja negirao optužbe da je radio za kavački klan i pripadnike te mafijaške organizacije čuvao od krivičnog gonjenja.
Negirao je veze sa Kotoraninom Radojem Zvicerom i pripadnicima njegove kriminalne organizacije podsjećajući da su svi oni kojima je on navodno činio ustupke završavali na optužnicama na osnovu dokaza koje je prikupio shodno zakonu i ovlašćenjima.
On je ukazao da posao tužioca obavlja 20 godina u skladu sa zakonom i ovlašćenjima zbog čega iskaz svjedoka saradnika Milana Kankaraša kojim optužuje Duška Roganovića bez pokrića nije mogao prihvatiti kao dokaz i pokrenuti krivični postupak.
Čađenović je ustvrdio da ne poznaje Radoja Zvicera ni Duška Roganovića, ali zna da se imena ovih ljudi nalaze na optužnici za otmicu i ubistvo Mila Radulovića koju je on podigao.
On je kazao i da ne zna ništa o tome da je službenik ANB-a Petar Lazović komunicirao sa Zvicerom vezano za status Roganovića u pojedinim predmetima ističući da Lazović te informacije nije dobijao od njega.
Sa druge strane, prema optužnici Specijalnog tužilaštva koju potpisuje tužilac Miloš Šoškić, Čađenović je prikrivao izvršioce najtežih krivičnih djela i nije pokretao krivične postupke protiv njih tako što je uklanjao krivične prijave protiv vođa i pripadnika kriminalnog kavačkog klana Radoja Zvicera, Igora Božovića, Milana Vujotića, Radoja Živkovića, Aleksandra Paunovića i Aleksandra Ljumovića.
Tužilac Čađenović je, piše u optužnici, postao član kavačkog klana u drugoj polovini 2020. godine.
On je, tvrdi SDT, Zvicera, Vujotića, Živkovića i Dragana Kneževića u spisima tužilačkih predmeta predstavljao kao nepoznata lica, iako je znao njihov identitet.
