Na portalu The Times of India izdvojili su savjete stručnjaka koji se slažu da ove navike i ponašanja roditelja mogu negativno uticati na samopouzdanje njihove djece.
Neprestano kritikovanje
Djeca napreduju uz ohrabrenje, ali kontinuirana kritika može ostaviti trajne emocionalne ožiljke. Ispravljanje pogrešaka je važno, ali ako je ton oštar ili prečest, djeca mogu početi sumnjati u svoju vrijednost. Stručnjaci savjetuju da se roditelji usredotoče na konstruktivnu kritiku u kojoj se podstiče razgovor, a ne samo kritikuje dijete koje se nakon toga osjeća loše.
Upoređivanje s drugima
Izjave roditelja u kojima djecu uspoređuju s braćom, sestrama ili drugom djecom, mogu ih jako povrijediti. Poređenja stvaraju osjećaj neadekvatnosti i mogu izazvati zamjeranje prema osobi s kojom se dijete upoređuje, piše The Times of India. Kako bi djeca napredovala, potrebno je da roditelji cijene njihove jedinstvene snage.
Pretjerana zaštita
Prirodno je željeti zaštititi dijete od neuspjeha ili razočaranja, ali pretjerana zaštita može im onemogućiti suočavanje s izazovima. Djeca koja ne smiju griješiti mogu odrasti sumnjajući u vlastite sposobnosti. Stručnjaci savjetuju da im dopustite samostalno rješavanje manjih problema. Počnite s jednostavnim zadacima, poput pakovanja školske torbe ili rješavanja manjih sukoba s prijateljima.
Zanemarivanje njihovih postignuća
Kako piše The Times of India, ako roditelji ne priznaju djetetove napore ili uspjehe, bez obzira na to koliko su mali, to ih može natjerati da se osjećaju podcijenjenima. S vremenom bi mogli prestati pokušavati jer vjeruju da njihovi napori nisu važni.
Zato je važno proslaviti sve prekretnice, čak i one najmanje. Jednostavna izjava poput: „Ponosan/na sam na tebe što si pokušao/la!“ može značajno ojačati njihovo samopouzdanje.
Etiketiranje negativnim izrazima
Nazvati dijete lijenim, sramežljivim ili nespretnim možda se u trenutku čini bezopasnim, ali takve etikete mogu se zadržati i oblikovati njihovu sliku o sebi. S vremenom mogu početi vjerovati da ih te riječi definiršu. Kao roditelji, usredotočite se na ponašanje, a ne na osobine.
Pretjerano kontrolisanje svakog njihovog poteza
Ako stalno nadzirete dijete i kontrolišete svaki aspekt njegova života, šaljete poruku da mu ne vjerujete. Ta stalna kontrola može ugušiti njegove vještine donošenja odluka i natjerati ga da sumnja u vlastiti sud.
Stručnjaci savjetuju: „Dajte im prostor za donošenje odluka, čak i ako to znači da će pogriješiti. Na primjer, dopustite im da sami odluče što će obući ili kako će organizovati školske obaveze. Pogreške su izvrsne prilike za učenje.“
