Pucnji jače odzvanjaju nakon ovogodišnje presude: 25 godina od ubistva Slavka Ćuruvije

RSE

Foto: RSE/AFP

Prije 25 godina na današnji dan ubijen je novinar, vlasnik listova Dnevni telegraf i Evropljanin – Slavko Ćuruvija. A ova godina ostaće upamćena po presudi Apelacionog suda u Beogradu, kojom su oslobođeni osumnjičeni za njegovo ubistvo, piše N1.

Bio je Uskrs 11. aprila 1999. godine, a bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije još u toku. Slavko Ćuruvija je ubijen ispred svoje zgrade u Svetogorskoj ulici u centru Beograda. Ubijen je vatrenim oružjem s leđa, a sa njim je u trenutku ubistva bila supruga Branka Prpa.

„Tog dana, 11. aprila, bila sam kod drugarice kada me je mama pozvala i rekla – pucali su u tatu. Tad nismo znali da li je ubijen ali je u međuvremenu moj brat otišao u stan gdje je tata živio, nazvao nas i rekao nam je da je tata ubijen, ispričala je u intervjuu za N1 Jelena Ćuruvija, ćerka ubijenog novinara Slavka Ćuruvije i predsjednica Fondacije „Slavko Ćuruvija“.

„Onda smo mi otišle u taj stan, tamo je bilo puno ljudi. Sjećam se da sam sve vrijeme osećala jak bijes“, rekla je Jelena Ćuruvija i dodala:

„Posebno mi je u sjećanju ostao razgovor sa majkom tog dana. Vraćamo se kući mama i ja. U kolima smo i ja joj kažem – sve mi se vraća, nekako vraća, sve neke sitnice, neki razgovori sa tatom. A mama mi na to kaže – tebi sitnice, a meni krupnice. Eto to mi je ostalo zauvijek u pamćenju, to mi je tužno. Tužno je kada se čovjek iščupa na takav način iz nečijeg života, onda ostane velika rupa koja se ne zatrpava. Šta god da se poslije dešava u životu, a život teče, ta rupa u nama ostaje zauvijek“.

Medijski linč i astronomske kazne

Likvidaciji Ćuruvije prethodio je medijski linč jer je imao kritički odnos prema tadašnjoj vlasti. Protiv njega se okrenuo čitav državni aparat.

Tekst zbog koga je zabranjen Evropljanin

Po osnovu zloglasnog Zakona o javnom informisanju, koji je potpisao tadašnji ministar informisanja u Vladi narodnog jedinstva Mirka Marjanovića, Aleksandar Vučić, a koju su činili Socijalistička partija Srbije, Srpska radikalna stranka i Jugoslovenska levica, nedjeljnik “Evropljanin” je kažnjen sa 2,4 miliona dinara odnosno oko tadašnjih 260 hiljada dolara, što je najveća kazna izrečena bilo kojem mediju u Srbiji do danas.

Prema rigidonom Zakonu o informisanju i njegove dnevne novine „Dnevni telegraf“ su, uz još nekoliko medija zabranjene 14. oktobra 1998. godine. Od oktobra počinje da ga prati Služba državne bezbjednosti. Nakon toga, „Dnevni telegraf“ je štampan u Crnoj Gori.

Neposredno pred početak bombradovanja, marta 1999. godine osuđen je na petomjesečnu kaznu zatvora zbog uznemiravanja javnosti. Advokati su, ipak, uspjeli da intervenišu i spriječe njegovo zatvaranje.

Pet dana prije ubistva, 6. aprila 1999, u dnevnom listu „Ekspres politika“ pojavio se tekst „Ćuruvija dočekao bombe“, koji je iste večeri pročitan u Drugom dnevniku RTS-a. Pisac teksta Miroslav Marković se poziva u njemu na izjavu Mirjane Marković iz novembra i kaže da je Ćuruvija „izdajnik“, koji je sve vrijeme „priželjkivao bombe za Srbe“ i čija izdaja neće biti zaboravljena.

Slavko Ćuruvija je 11. aprila 1999. ubijen.

Prve informacije poslije 5. oktobra

Prve informacije o ubistvu procurile su u javnost odmah poslije petooktobraskih promjena, kada je 31. oktobra dosije slučaj „Ćuran“ – izvještaj službe o praćenju Slavka Ćuruvije iz „fioke“ stigao do medija.

Nepune tri godine kasnije tokom policijske akcije „Sablja“ koja je uslijedila poslije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, uhapšeni su i pripadnici Državne bezbjednosti Miroslav Kurak i Ratko Romić, koji će kasnije postati treći i četvrti na listi optuženih za ubistvo Ćuruvije. Oni su svoje iskaze o ubistvu Ćuruvije odbili da potvrde na poligrafu. Pušteni su tada na slobodu, a Romić je uspio da dobije odštetu od države zbog pritvaranja.

Sedam i po godina poslije ubistva, 8. decembra 2006. godine specijalni tužilac za organizovani kriminal Slobodan Radovanović traži od istražnog sudije da pokrene predistražne radnje o ubistvu Slavka Ćuruvije.

I poslije 10 godina nije bilo dokaza

Početkom 2009. godine, 2. januara, specijalni tužulac Miljko Radisavljević izjavljuje da nema dokaza za pokretanje sudske istrage. Slijede četiri godine ćutanja državnih organa o ubistvu Slavka Ćuruvije.

Šestog februara 2013. formirana je Komisija za istraživanje ubistva novinara, nezavisno tijelo čiji je cilj da doprinese tekućim istragama o tome kako su nastradali Dada Vujasinović, Milan Pantić, Slavko Ćuruvija.

Bivši komadant Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legija je 8. januara 2014. godine dao izjavu specijalnom tužiocu u vezi sa ubistvom. Ulemek je tada naveo da je iz razgovora s Radomirom Markovićem, načelnikom DB, shvatio da su Ćuruviju ubili Ratko Romić i Miroslav Kurak.

Šest dana kasnije, 14. januara 2014. uhapšeni su Milan Radonjić i Ratko Romić, bivši operativci Službe bezbjednosti. Još jedan optuženi, Miroslav Kurak, je u bjekstvu i za njim je bila raspisana međunarodna potjernica. U vrijeme pokretanja istrage srpski mediji su objavili fotografiju Miroslava Kuraka sa sajta na kome se reklamira safari lov u Tanzaniji.

Početkom marta iste godine potvrđena je optužnica protiv Radonjića i Romića. Miroslav Kurak je optužen kao neposredni izvršilac ubistva, a Radomir Marković kao šef resora državne bezbjednosti u vrijeme ubistva.

Suđenje počelo poslije 16 godina

Prvog dana juna 2015. godine počelo je prvo suđenje Slavku Ćuruviji i trajalo je skoro četiri godine.

Tokom dokaznog postupka ispitano je preko stotinu svjedoka. Na spisku tužilaštva ali i odbrane bio je veći dio bezbjednosnih i paravojnih struktura poput Jovice Stanišića, Milorada Ulemeka Legije, Frenkija Simatovića, pripadnika kriminalnog Zemunskog klana…

Među onima koje sud nije pozvao da svjedoče iako je odbrana to zahtijevala su bili bivši i sadašnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Nije pozvana ni Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, nekadašnja prijateljica Slavka Ćuruvije, sa kojim je nekoliko mjeseci prije ubistva prekinula sve kontakte. Ona je u to vrijeme živela u Moskvi gdje je imala azilantski status. Tužilaštvo je zatražilo maksimalne kazne od po 40 godina zatvora.

Prva presuda i obaranje zbog NN lica

Aprila 2019. godine Sudsko vijeće Specijalnog suda u Beogradu prvostepenom presudom Radomir Marković i tadašnji šef beogradskog centra DB Milan Radonjić osuđeni su na po 30 godina zatvora, a pripadnik rezervnog sastava DB Miroslav Kurak i operativac DB Ratko Romić na po 20 godina zatvora.

Prema optužnici, Marković i Radonjić su se teretili za krivično djelo podstrekavanje na teško ubistvo, a Romić i Kurak za teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Septembra iste godine Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu za ubistvo Ćuruvije i vratio predmet na ponovno suđenje prvostepenom sudu. Navedeno je da je „Specijalni sud presudom prekoračio optužbu i uvođenjem NN lica kao neposrednog izvršioca izmijenio činjenično stanje opisano u optužnici, kao i dodavanjem radnji optuženima za koje nisu optuženi. Kako je navedeno, prvostepeni sud je dodao optuženima i radnje za koje nisu optuženi“.

Drugo suđenje, ista pesuda

Ponovljeno suđenje započeto je devetog oktobra 2020. godine. Decembra 2021. donijeta je druga prvostepena presuda, gotovo istovetna kao i prva, u kojoj se navodi da su za ubistvo Slavka Ćuruvije krivi Radomir Marković zbog podstrekivanja na ubistvo, Milan Radonjić jer se o ubistvu dogovorio s Ratkom Romićem, Miroslavom Kurakom i NN-licem koje je, prema presudi, neposredni izvršilac zločina.

U optužnici se, međutim, navodi da je neposredni izvršilac bio Miroslav Kurak. Ta tačka optužnice nije potvrđena iskazom Branke Prpe koja je bila sa Slavkom Ćuruvijom u trenutku kada su ga ubili.

Decembra 2022. godine Apelacioni sud u Beogradu otvorio je petodnevno zasijedanje na kome je trebalo da odluči o žalbama na prvostepenu presudu. Zatim je Apelacioni sud zatvorio javnu sednicu. Odluka tada nije donijeta.

Februara 2023. godine za mart je najavljen je pretres tokom kojeg će donijeti konačnu presudu četvorici optuženih za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Apelacioni sud pozvao je Milorada Ulemeka, te kriminalce Zemunskog klana, braću Miloša i Aleksandra Simovića da ponovo svjedoče, iako je djelove njihovih svjedočenja prvostepeni sud izbacio.

Ulemek, koji izdržava kaznu zbog saučesništva u ubistvu predsjednika Vlade Srbije Zorana Đinđića je u nastavku suđenja ostao pri ranijem iskazu i da „nema ništa da doda ni oduzme od onog što je rekao na prošlom ročištu„. Braća Simović su odbila da odgovaraju.

Marta 2023. bivši rukovodioci Resora službe bezbjednosti Srbije Radomir Marković, Milan Radonjić i Ratko Romić su izjavili pred sudom da nisu krivi za ubistvo vlasnika listova „Dnevni telegraf“ i „Evropljanin“ Slavka Ćuruvije.
Tužilac u ovom postupku Milenko Mandić ranije je u svojim završnim riječima ponovo od sudskog vijeća tražio maksimalne kazne zatvora od po 40 godina za okrivljene pripadnike Resora državne bezbjednosti – Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i bivšeg pripadnika SAJ-a i rezervnog pripadnika službe Miroslava Kuraka.

Apelacioni sud u Beogradu je 19. aprila ukinuo mjeru zabrane napuštanja stana uz primjenu elektronskog nadzora – „nanogvice“ nekadašnjim pripadnicima Resora državne bezbjednosti Milanu Radonjiću i Ratku Romiću.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je prije toga jednoglasno utvrdio da su neopravdano dugim boravkom u pritvoru Radonjiću i Romiću povrijeđena prava garantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima – pravo na slobodu i bezbjednost i pravo da sud brzo odluči o zakonitosti pritvora. Zbog toga je Evropski sud odlučio da država Srbija treba Radonjiću i Romiću da isplati po 1.000 eura na ime nematerijalne štete.

Advokat porodice Ćuruvija Slobodan Ružić tada je izjavio da zbog raznih „jakih uticaja“ ima sumnju da će presuda za ubistvu novinara Slavka Ćuruvije biti onakva kakvu očekuje porodica.

Objasnio je tada da čak i ako konačno, poslije 24 godine, bude pravosnažna osuđujuća presuda, postoje vanredni pravni ljekovi.

Fondacija Slavko Ćuruvija je septembra 2023. godine saopštila da od maja te godine dobija informacije i glasine da je Apelacioni sud donio odluku i da je presuda oslobađajuća za optužene koji su dva puta prvostepeno osuđeni kao krivi za ubistvo Ćuruvije na ukupno 100 godina zatvora. I predsjednik Komisije za istraživanje ubistava novinara Veran Matić, koji je istu informaciju čuo od jednog državnog sekretara, zatražio je od Apelacionog suda da obavijesti javnost da li je apelaciono vijeće donijelo odluku o puštanju na slobodu Ratka Romića i Milana Radonjića, nepravosnažno osuđenih u slučaju ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Sud je ćutao.

Presuda Apelacionog suda

Apelacioni sud u Beogradu 2. februara objavio je presudu donijetu prije skoro deset mjeseci po kojoj su okrivljeni za ubistvo Slavka Ćuruvije – Radomir Marković, Milan Radonjić, Miroslav Kurak i Ratko Romić oslobođeni krivice.

Sud je, usvajanjem žalbi odbrane i djelimičnim usvajanjem žalbe Tužilaštva, preinačilo prvostepenu presudu i okrivljenog Markovića oslobodilo od optužbe da je izvršio krivično djelo teško ubistvo u podstrekavanju, a okrivljene Milana Radonjića, Miroslava Kuraka i Ratka Romića da su, kao saizvršioci, izvršili krivično djelo teško ubistvo.

Ovom presudom pravosudni sistem Srbije stavio je tačku na ovaj slučaj.

„Govoreći o svojoj reakciji na oslobađajuću presudu u slučaju Ćuruvija, Jelena je rekla da su joj osjećanja kao ćerki ali i građanki Srbije bila isprepletana.

„Drugog februara, kada je objavljena presuda, kao ćerki, se sve smrzlo u meni. I još uvijek sam u tom stanju. Doživjela sam spazam i još sam u njemu. Isto tako, kao građanka ove zemlje imam svijest šta ta presuda znači za sve građane Srbije. Osjećanja su mi pomiješana i osjećam se i prevareno i pobijeđeno, poraženo, tužno“, istakla je ona.

Jelena je ispričala da pošto nije uspjela da ga, kako je rekla, sačuva prije 25 godina, čekala je i nadala se da njegove ubice budu poslate u zatvor.

„Ovakvu presudu mogu da objasnim samo tako što mislim, da su ljudi koji su tada radili u službi i koji su radili na likvidaciji političkih neistomišljenika režima Milošević-Marković, još uvijek aktivni. Ja ne znam koliko ih tačno ima, ali sam sigurna da su oni jači od svih – od institucija, vlasti čak i od samog Vučića. Oni su donijeli ovu presudu. A moje je pitanje je i dalje – ko su nalogodavci presude“, istakla je Jelena Ćuruvija.

Jelena Ćuruvije je rekla i da oslobađajuća presuda Apelacionog suda nije porazila samo nju.

„Nisam poražena samo ja, poraženo je sudstvo, tužilaštvo, novinari, građani i na kraju sam poražena ja. Spaljeni smo svi i samo je ostao pepeo“, istakla je ona.

Kolege u podne u Svetogorskoj 35

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) i Udruženje novinara Srbije (UNS) i danas će kao i godinama unazad obilježiti 25. godišnjicu od ubistva Slavka Ćuruvije, urednika i vlasnika lista Dnevni telegraf.

„Kolege su pozvane da u podne u Svetogorskoj 35, gdje je Ćuruvija ubijen, zajedno sa članovima porodice, prijateljima i kolegama polože vijence i zapale svijeće kod spomen-obeležja“.

Ubistvo Ćuruvije jedini je slučaj ubistva novinara u Srbiji koji je dobio sudski epilog, ali su zbog loše vođene istrage tužilaštva, ubice i dalje na slobodi, dok se o nalogodavcima nikada nije vodila istraga.

Izvor: N1

Ostavite komentar

0 Komentari
Inline Feedbacks
View all comments